Online Tržište

Nakon što je Google objavio promjene u svojoj politici vezanoj za privatnost, navodeći da se radi o pojednostavljenju njegovih dosadašnje politike o privatnosti, objedinjavanjem 60 smernica u jednu politiku koja će funkcionisati u svim svojim uslugama, uključujući YouTube, Gmail i Google +.

Nova Google-ova politika o privatnosti objašnjava koje to informacije oni prikupljaju od miliona ljudi koji koriste njihove usluge svaki dan, zašto se prikupljaju te informacije i kako se one koriste.

Radna Grupa Article 29, nezavisno telo koje okuplja autoritete nadležne za zaštitu podataka iz svake od 27 zemalja Evropske Unije, zatražilo je od kompanije Google da prolongira stupanje na snagu ovih izmena u politici privatnosti, kako bi detaljnije ispitali Google-ove planove. Stupanje na snagu ove nove politike o privatnosti predviđeno je za 1.mart.

U pismu upućenom suosnivaču i izvršnom direktoru Google-a, Larry Page-u, Jacob Kohnstamm, predsedavajući Article 29, naveo je da će Francuska Nacionalna komisija za računarstvo i građanske slobode voditi istragu kako bi se “proverile moguće posledice za zaštitu ličnih podataka Evropskih građana”.

Ovaj potez Evropskih regulatora dolazi samo nekoliko dana nakon što je Evropska Komisija izašla sa planom za promenu 17 godina starih propisa o zaštiti podatke, uspostavljanjem mnogo strožije politike o zaštiti individualnih podataka. Sa novim Evropskim Zakonom, Internet kompanije kao što su Google, Facebook i Yahoo, morale bi eksplicitno pitati korisnike da li mogu da skladište i prodaju njihove podatke drugim poslovanjima, kao što su oglašivači, što je izvor gotovo svih njihovih prihoda. Treba naglasiti da sa ovim predlogom Zakona, Internet korisnici će takođe moći zatražiti da njihovi podaci budu izbrisane sa sajtova, ova mogućnost je poznata i kao “pravo da bude zaboravljeno“.

Portparol Google-a, Anthony House, navodi da kompanija nema nameru da prolongira stupanje na snagu nove politike o privatnosti ističući da se ovaj stav EU zasnovan čisto na osnovu javne reakcije na promene.

Prema novom prijedlogu Evropskog zakona o zaštiti online podataka, sve kompanije u okviru EU će morati objaviti narušavanja sigurnosti u roku od 24 sata od njihove pojave.

Europski povjerenik za pravosuđe, Viviane Reding, navodi da su ova nova pravila potrebna kako bi se zaštitili potrošači ali i smanjila birokracija. Pojednostavljenje propisa i smanjenje administracije treba da donese godišnju uštedu od 2,3 milijarde evra. Ona dodaje da će nova Europska pravila o zaštiti podataka postati zaštitni znak koji će ljudi širom svijeta prepoznati i kome će vjerovati.

Ovaj zajednički skup zakona o zaštiti podataka u cijeloj Europskoj Uniji trebao bi da bude objavljen u srijedu, zamjenjujući kompleksno zakonodavstvo koje je do sada unosilo pometnju unutar EU jer se ono razlikuje od zemlje do zemlje. Ključni argument Europske povjerenice Viviane Reding je tkz. “pravo da bude zaboravljeno“, ideja koja bi omogućila da svatko može da izbriše svoje podatke koje je postavio na online servis kad god to poželi.

Znači, prema novom Zakonu, korisnici će moći zahtjevati od Facebook-a, Twitter-a ili neke druge usluge čiji dio više ne želi da bude, da njihove podatke izbriše. Sada ne znate sa sigurnošću da su svi vaši podaci izbrisani ako ste izbrisali korisnički račun.

Državama članicama će biti dopušteno da kažnjavaju kompanije koje krše pravila EU, naplaćujući kaznu u visini 1% od globalnih prihoda koje ostvaruju.

Povjerenica EU navodi da će kompanije sada morati eksplicitno zatražiti dozvolu ljudi za korištenje njihovih podataka i da se više neće moći raditi na temelju “pretpostavljenog” pristanaka u situacijama u kojima je bila potrebna suglasnost.

Njezin prijedlog zakona kaže da će korisnici Interneta morati biti obaviješteni kada se njihovi podaci prikupljaju, te da će im morati biti objašnjeno u koju svrhu se to radi i koliko dugo će oni biti pohranjeni.

Zakon također predlaže da ljudi moraju dobiti lakši pristup podacima koji se o njima čuvaju, da te podatke mogu izbrisati te da treba da imaju pravo da te podatke mogu i da premjeste na neku drugu usluga ako žele

Prošle godine hakiranjem Sony i Citigroup, došlo je do kompromitovanja ličnih podataka korisnika i tada je jedan od glavnih prigovora bio na vrijeme koje je prošlo dok je kompanija Sony nije objavila da je do kompromitovanja podataka došlo. Sony je čekao više od tjedan dana dok nije izvjestio javnost da su ugroženi podaci 77 milijuna korisnika njegove PlayStation Network.

Isti prigovor je bio i u slučaju proboja sigurnosti Citgroup kada je 3400 vlasnika kreditnih kartica pretrpjelo gubitak od 2,7 milijuna dolara. Citigroup je čekao skoro mjesec dana dok nije objavio da je 8.lipnja došlo do proboja sigurnosti.

Ovaj novi prijedlog Zakona koji u srijedu treba da predstavi Europska povjerenica Viviane Reding morat će dobiti zeleno svijetlo od zemalja članica EU i morat će ga ratificirati Europski Parlament.

Sve ove procedure bi mogle potrajati dvije ili više godina tako da stupanje na snagu ovog Zakona o Zaštiti Podataka ne treba očekivati prije 2014 godine.

Europska agencija za sigurnost na Internetu, ENISA, je izjavila da nedostatak informacija o veličini i obliku Internet infrastrukture, zabrinjava jer ga to čini ranjivim na napade.

Iako je otvorena i decentralizirana organizacija, kako sada izgleda Internet, do sada bila ključna za uspjeh i otpornost na Internetu, ipak ne postoji centralni operativni centar koji bi nadgledao ove interkontinentalno povezane mreže koje čine sadašni Internet, što dovodi do konfuzije oko izvještavanja o cybera napada kao i do nedostatka utvrđene najbolje prakse. Odgovarajuće zakonodavstvo još nije definisano a ne postoji ni općeprihvaćeni Internet kodeks ponašanja, navodi ENISA.

Stabilnost na Internetu je ključno za gospodarstvo modernih društava, te stoga moramo utvrditi da li mehanizmi sigurnosti koji se koriste danas, odgovaraju izazovima koji nas čekaju u budućnosti. Sustavni neuspjeh na Internetu bi uzrokovao značajne probleme u nekoliko sektora kao što su energija, transport, financije, zdravstvo i gospodarstvo,

izjavio je Udo Helmbrecht, izvršni direktor ENISA.

ENISA preporučuje da istrage incidenata kao što su napadi ili hakerski upadi, treba da provode neovisna tijela.

Sadašnji Internet jednostavno nije u stanju pružiti željene točnosti, fleksibilnosti i sigurnosti. Čak i sada, sa oko 1 milijardom senzora, mi nismo u mogućnosti napraviti pravilnu uporabu svih podataka koje oni generiraju. Učinkovita obrana od prijetnji koje dolaze sa Interneta, ne samo za poziva na odgovarajuća tehnička dostignuća i visoko kvalificirane stručnjake, već i veoma opsežnu suradnju,

rekao je mađarski ministar obrane Csaba Hende u ponedjeljak. (Mađarska je predsjedavajuća Evropskom Unijom)

Ministar je pozvao na redovite razmjene znanja i iskustava, kako unutar EU tako i u sklopu transatlantskih odnosa. Mjere su također potrebne da bi se na odgovarajući način spriječio, otkrio i odbio neki budući napad, kao što je navedeno u nedavno prihvaćenom strateškom konceptu NATO-a.

Sve je ovo fino, ali ako se uzme u obzir želja Europske Unije za kreiranjem virtualnog Šengenskog prostora, bojim se da sve vodi ka zadiranju u privatost i nadgledanju građana, što mnogi itekako žele. To pokazuju i nadavni skandali oko lociranja korisnika putem smartphone uređaja. Navigacijska usluga TomTom je čak prodavala informacija o brzini vožnje korisnika policiji.

Evropska komisija je čak predložila i veoma sporan zakon o kome se vode mnoge polemike a radi se o “Pravu da bude Zaboravljeno”, koji bi trebao biti zapisan u predstojeću reviziju Direktive o Privatnosti.

U poslednje vreme ljudi iz sveta privatnost mnogo govore o “Pravu da bude Zaboravljeno”. Evropska komisija je čak predložila da “Pravo da bude Zaboravljeno” treba da bude zapisano u predstojeću reviziju Direktive o Privatnosti. “Pravo da bude Zaboravljeno” je prevod orginalnog naziva koji na Francuskom glasi “le Doit a l'Oubli” (pravo da se zaboravi? pravo da bude zaboravljeno? pravo na zaborav? pravo da bude obrisano?). Ali, o čemu se to radi? Za većinu ljudi, to pokušaj da se da ljudima pravo da obrišu neke neprijatne stvari, ali nažalost, ovo je malo komplikovanije od toga.

Sve više i više, privatnost se koristi da bi se opravdala cenzura. U izvesnom smislu, privatnost zavisi od čuvanja nekih stvari da ostanu privatne, drugim rečima, skrivene, ograničene, ili izbrisane. A u svetu u kojem sve više i više sadržaja dolazi online kojeg je lako pronaći i deliti, prirodno je da su borci za privatnost zabrinuti. Nekada su se ljudi pozivali na uvrede ili klevete kako bi opravdali cenzuru o stvarima koje štete njihovoj reputaciji. Međutim, pozivanje na uvrede i klevete zahteva da ono što je rečeno o njima nije istina. Međutim, privatnost je veoma elastična stvar, jer se može pozivati na zaštitu privatnosti i kada se radi o tačnim navodima.

O privatnosti kao opravdanju za cenzuru raspravlja se u nekoliko različitih, ali povezanih, debata: “le Doit a l'Oubli”, ideja da sadržaj (naročito korisnički generiran sadržaj na socijalnim mrežama) treba da posle nekog vremena automatski nestane, ideja da prikupljanje podataka od strana kompanija ne treba da se zadržavaju duže nego što je to neophodno, ideja da računari treba da bude programirani da “zaborave”, kao ljudski mozak. Sve ovo su kretanja u pravcu da se sadržaj cenzuriše u ime privatnosti. Pogledaj kompletan post »