Prevare poznate kao prevara 419 ili nigerijska prevara, eksplodirala su u 2009, gdje su žrtve izgubile više novca nego ikada prije. To je u skladu s najnovijom analizom iz istraživanja nizozemske tvrtke Ultrascan koja se još od 1996 bavi praćenjem aktivnosti email prevaranata koja tvrdi da je izgubljeno gotovo 50 posto više novca u 2009 nego 2008.

S obzirom da su prevare 419 dobro poznate još iz 1970-ih, taj trend je posebno zabrinjavajući. Međutim, Ultrascan tvrdi da prevaranti širi svoje poslovanje i prebacuju fokus na tržišta gdje je internet tek u povoju, te samim tim ima i više svježeg mesa za ovakvu vrstu prevare.

Prema izvješću ove tvrtke, koja je analizirala 8.503 slučajeva u preko 152 zemalja u toku 2009, žrtve su izgubile 9,3 milijardi dolara samo u toku prošle godine, u odnosu na 6,3 milijarde dolara u 2008. Iako je većina nigerijskih prevara još uvijek organizovana od strane ljudi koji stvarno žive u Nigeriji, ali sama prevara nije uvijek obavljena od strane osoba iz Nigerije. Ultrascanovo izvješće na 225 strana obrazlaže da najmanje 51.761 prevaranata počine zločin iz 69 drugih zemalja dok ostalih 250.000 prevara obavit to iz Nigerije.

Po zaključku Ultrascana, prevare se sada ne obavljaju samo u Evropi, Americi i Kini, već se prevaranti šalju “ponude” na različite destinace te se za određenu geolokaciju muljaža optimizuje u zavisnosti o zemlji gdje se servira. Na primjer, kinezi obično padaju na muljaže sa lutrijom ili na prevare “gotovina na dostavu”, dok u Indiji imaju tendenciju da padaju na ponude za brzo zaposlenje i prevare sa student vizama.

S više od 41 milijarde dolara izgubljenih do današnjeg datuma i stopom rasta od 5 posto godišnje, to sigurno izgleda kao da ova vrsta prevare će se još dugo vrtjeti po našim i vašim email inboxima. Ultrascan također upozorava da njihove procjene su tek minimalne, jer ne postoji centralizirano mjesto za praćenje i izvještaj 419 prevara, dok stvarni brojevi su vjerojatno daleko veći.

Nigerijci su razumljivo postali osjetljivi na imidž koji su im donijele ove vrste prevare iako PR dužnosnici Nigerije nisu učinili mnogo kako bi izmijenili ovu lošu sliku. U toku 2008, Nigerijski visoki povjerenik Sandej Olu Agbi došao je u medije tvrdeći da su žrtve jednako pohlepne kao i sami prevaranti, i stoga se i oni mogu smatrati krivim za pomoć jer održavaju ovakve vrste pervara u životu.

S obzirom da se zakonski regulativa protiv ovakve vrste prevare teško implementira te uzimajući činjenicu da su prevaranti porijeklom iz drugih zemalja do kojih se ne može doći legalnim putem, određeni krugovi formiraju vigilantska udruženja s namjerom da namame pervaranta u “mrežu” kako bi mu sami presudili te onda objavljuju svoje trofeje online u vidu slika, video zapisa ili pak direktnih telefonskih razgovora sa prevarantima do kojih uspiju doći.

Svakako, naš lokalni region je takođe bombardovan ovakvim email porukama, iako zbog niskog procenta osoba sa dobrim poznavanjem engleskog i niza situacija koji je ovaj region prošao tokom zadnjih par decenija, ova vrsta prevare ne vjerovatno ne dobija odziv a ni profitabilnost kao što je to slučaj na velikim internet tržištima poput Amerike, Kine i Evrope. S obzirom da se procenat iz godine u godinu povećava, velika je vjeroavtnoća da će i naš region biti ugrožen sa sličnim oblicima prevare.