Online Tržište

Gotovo svakodnevno nam pristižu pitanja čitalaca kako ostvariti zaradu na Internetu radom od kuće? Mi smo već u nekoliko navrata sa dosta blog postova na Online Tržištu informisali regionalnu javnost o legitimnim načinima zarade na Internetu, ostavljajući izvrsne predloge. Ovaj članak predstavlja prvi članak u seriji članaka „Zarada na Internetu i rad od kuće“ sa korak po korak uputstvima koji će vam pomoći da uđete u svijet online poslovanja, i sa malo upornosti postanete sam svoj šef – slobodan i nezavisan.

Dosta vas se pita – da li je moguće ostvariti online zaradu radeći od kuće? Isprva mnogo ljudi je bilo skeptično, ali kada iz dana u dan čujete priče iz vaše okoline kako ljudi daju otkaze u državnim institucijama i postaju nezavisni radeći od kuće za „neke“ strane kompanije, shvatite da se to stvarno dešava, i da taj voz prolazi pored vas ali se vi još ne ukrcavate?! Došao je trenutak da napravite izmjene u vašoj percepciji odnosa prema poslu i odlučite se u kojem smjeru želite da idete dalje.

Želite da radite ono što vas ispunjava? Želite nezavisnost i da postanete krojač sopstvene sudbine? Želite slobodu i da sami odlučujete kada ćete i koliko raditi? Želite da imate slobodu da radite sa bilo koje lokacije na planeti Zemlji (uskoro i na Marsu)? I na kraju, želite svakako da budete plaćeni za ono što radite?

Većinu ovih želja nije moguće ostvariti u konvencionalnom poslovanju. Mogućnost samozapošljavanja i rada od kuće se pojavila gotovo prije 25 godina, komercijalizacijom Interneta (World Wide Web), koju su ljudi počeli objeručke da prihvaćaju. Predviđa se da će do 2020 u SAD-u biti više freelancer-a (samozaposlenih radnika koji ne moraju biti odani isključivo jednom poslodavcu) nego konvencionalnih radnika koji rade zaposleni za jednu kompaniju. Ovaj trend je danas izražen i u regionu, te svakodnevna ekonomska pomjeranja utiču na rapidan vjetar u leđa ovom načinu poslovanja, kojemu se prilagođavaju čak i državni zakoni i njihove poreske strukture.

O čemu se tačno radi? Naime, po zadnjim istraživanjima, zadovoljstvo onih koji su samozaposleni i rade od kuće te imaju mogućnost da velikim dijelom samostalno odlučuju u svom radnom vremenu, je na višem nivou kao i njihova performantnost u poređenju sa konvencionalnim poslovnim modelom, gdje zaposlenik ima radno vrijeme, odgovara kompaniji te obavlja radne aktivnosti u prostorijama kompanije. Naravno, freelancing nije primjenjljiv za svako zanimanje, ali je za one koji se bave kominikacionim oblikom poslovanja to već duže vrijeme standardan oblik radnog okruženja, a čak se aplicira i na neka zanatska zanimanja za koja je to ranije bilo nezamislivo.

Svakako da postoji niz hibridnih oblika samozapošljavanja, ali većinu ih vežu isti indikatori, a to su oni koji su bitni za poslodavca (u ovom slučaju klijenta), i za samog zaposlenog (u ovom slučaju freelancer-a). Poslodavac od svog zaposlenika želi što veću performantnost kako bi bio isplativ ulog u njegov rad. Sa druge strane zaposlenik želi da bude objektivno plaćen za ono što radi. U konvencionalnom obliku odnosa zaposlenik-poslodavac pojavljuje se niz problema, naročito u liberalnom obliku kapitalizma koji je najčešće praktikovan u našem regionu. Često poslodavac nije zadovoljan radnikom, te ga manje plaća kako bi amortizovao svoje troškove i ostvario veći profit, dok sa druge strane zaposlenik zbog rececije i krize na tržištu rada nije u mogućnosti da pronađe drugo zaposlenje te prihvata sve uslove koje mu poslodavac nameće. Postoje čak i suprotne teze, gdje zaposlenik ne doprinosi poslodavcu i dobija naknadu kao i onaj koji doprinosi, što je čest slučaj u državnim strukturama gdje se više gleda politička perspektiva i lojalnost kako bi se sačuvale strateške upravljačke pozicije na ključnim državnim aparatima i kompanijama pod vođstvom države.

Svi mi koji duži niz godina živimo i proživljavamo ovakve i slične scenarije, možemo i iz ličnih iskustava ili iskustava drugih da potvrdimo ovakve teze. Postavlja se pitanje da li je moguće zaobići takav nepravedan poredak i živjeti od sopstvenog rada bez interakcije sa svim tim mahinacijama koje nas okružuju? Mi mislimo da je to moguće, zato nastavite dalje čitati.

Kako donijeti odluku?

Odluku da krenete u smjeru samozaposlenja za većinu vas koji trenutno nemate stalno zaposlenje i izvor prihoda sigurno nije teško donijeti. Odgovori na gore pomenuta pitanja su vjeroavatno kod 90% vas pozitivni. Ukoliko imate dovoljno vremena i želju da napredujete, na vama je samo da odlučite u kojem smjeru želite da krenete. Sa druge strane, težu odluku imaju oni koji su već zaposleni, imaju porodicu, kredite, obaveze koje ih vežu za njihova mjesečna primanja. Međutim i tu postoji dosta načina koji će vam otvoriti oči i pokazati put na pravu stranu. Svakako, hrabrost je još jedna vrlina koja se ističe u takvim odlukama, dok visina rizika varira od situacije do situacije, a količina hrabrosti je obično srazmjerna visini rizika. Neko će se odlučiti da napravi iskorak, dok neko čak i pored svih pozitivnih faktora neće skupiti hrabrost, što je sasvim prirodno, jer nemamo svi poduzetnički duh, čitaj: „hrabrost i u slučaju neuspjeha“, što je u ovoj situaciji ključno. Odluka o samozapošljavanju se ne donosi preko noći. Da bi došli do te odluke morate prvo ispuniti niz preduslova, napraviti jasan plan, a zatim krenuti u akciju.

Preduslovi za samozapošljavanje su:

• Otkrivanje vještine/a koje posjedujete
• Edukacija za zanimanje od interesa
• Motivacija i istinska želja za napretkom
• Nivo resursa koje je potrebno da uložite
• Podrška i poticaj od porodice i prijatelja
• Mentorstvo

Vještine

Kada se zapošljavate, većina poslodavaca vam traži CV (Circulum Vitea), odnosno životopis. Ukoliko tražite posao, već ste vjerovatno prijavljeni na glavnim lokalnim ili regionalnim online i offline portalima za posao. Ukoliko imate rijetko i traženo zanimanje, koje je deficitarno u lokalnom okruženju, vjerovatno ste već bili kontaktirani od strane lokalnih biroa za zapošljavanje. Ukoliko ste svjesni nekih svojih profesionalnih vještina, vjerovatno ih navodite u svojim životopisima. Naravno, oni koji imaju dugogodišnje iskustvo, imaju manje problema da dođu do poslodavca, dok drugi koji u svojim poslovnim odnosima nisu uspjeli ostvariti neku značajnu vještinu zanemaruju taj dio u životopisu, jer realno nemaju šta da dodaju. U suštini, vještine koje ste već imali priliku da isprobate u praksi i ostavile su pozitivan trag i kod samog poslodavca a i vi sami ste se osjećali dobro dok ste ih obavljali, su ustvari smjer u kojem treba da idete. Tokom životnog školovanja, u trenucima kad se trebamo odlučiti za životnu profesiju, mi smo ustvari mladi i puni života, te nesvjesni da to što treba da učimo može da zapečati naš životni put. Sa druge strane, pritisak roditelja i okruženja nas dovede u situaciju da se većina nas odluči za pravac koji je obavijen debelim slojem magle. Tu ne razmišljamo puno da li je to ono čim se želimo baviti u životu, a statistika pokazuje da se većina vjerovatno tim nikad neće baviti u životu, dok vještine koje leže duboko u nama čekaju trentutak da budu otkrivene. Danas se zanimanja i radna mjesta u razvijenim zemljama mjenjaju u prosjeku i preko pet puta u životu. Teza „završi školu i guraj posao do penzije“ je prilično otrcana, te je čak u stabilnijim ekonomijama od naše gotovo pa nemoguća.

Većina nas nikad ni ne iskoristi puni potencijal vještina koje posjeduje, jer splet životnih okolnosti nikad ne ostavi prostor niti ponudi šansu da bi te vještine mogle doći do izražaja. Najčešći slučaj je sa kreativnim vještinama koje u konvencionalnom poslovanju i okruženju poput ovog našeg nisu rentabilne, te nisu dovoljne da obezbjede egzistenciju. Internet je i ovdje odigrao važnu ulogu za one koji prepoznaju potencijal svojih vještina, bilo da se radi o slikarstvu, skladateljstvu, pisanju, marketingu, dizajnu, programiranju, fotografiji ili bilo kojoj drugoj grani kreativnih vještina. Internet je otvorio prostor i utabao put ka klijentima kojima trebaju takve vještine. Otvorio je komunikacione kanale, online berze poslova, video-konferencione i kolaborativne alate, sve u cilju brže i kvalitetnije razmjene informacija. To je bio fundament za novi poslovni model sredinom devedesetih zvan outsourcing, koji omogućava izvoz kreativnih i intelektualnih usluga bilo gdje u svijetu.

Outsourcing

Danas većina kompanija i samozaposlenih u regiji se bavi outsourcing-om, dakle izvoze svoju uslugu poslodavcima koji imaju potrebu za takvom vrstom usluge. Poslodavci iz razvijenih sredina se obično odlučuju na takav poduhvat iz ekonomskih razloga, jer usluga radne snage iz outsourcing kompanija je uveliko povoljnija nego zapošljavanje lokalnih radnika sa istim vještinama unutar kompanije. Tu se najviše radi o zapadnim kompanijama iz razvijenih zemalja (SAD, EU, Australija, …). Danas gigantske kompanije zvane korporacije, najčešće iz oblasti informacionih tehnologija (IT), se odlučuju na masovni outsourcing gdje čak otvaraju sopstvena predstavništva u zemljama koje imaju ogromnu količinu kadra sa potrebnim vještinama. Ujedno, pored ekonomske koristi, te kompanije imaju veći izbor kvalitetnog kadra koji posjeduje njima potrebne vještine.

U regionu outsourcing-om se bavi vec nekoliko hiljada freelancer-a, kao i stotine kompanija koje imaju na desetine, pa čak i stotine zaposlenih. Po nekim procjenama na teritoriji Balkana je više stotina hiljada ljudi radi outsourcing tog tipa, a tendencija porasta novih outsourcing kompanija je iz dana u dan u porastu. U ovom lancu poslovanja na kraju svi imaju korist. Poslodavac napravi značajne uštede zbog nižih cijena outsourcing usluga, vlasnici outsourcing kompanija dolaze do značajnih zarada uzimajući profit sa visokom maržom na osnovu razlike u plaćanju usluga i isplati zaposlenih, dok zaposleni takođe dolaze do visokog nivoa satisfakcije, jer imaju nadprosječne plate za region u kojem žive, a većinom se radi o ljudima kojima je to uslovno rečeno i jedini oblik zaposlenja do kojeg su mogli doći. Najpoznatije zemlje outsourcing-a su većinom najmnogoljudnije zemlje sa dalekog Orjenta, poput Kine, Indije, Pakistana, Indonezije, Vijetnama, ali i zemlje istočne Evrope ne zaostaju puno, naročito u sektoru IT usluga. Jugoistočna Evropa, ili generalno Balkan je brojno u mnogo većem zaostatku u poređenju sa azijskom konkurencijom, ali u omjeru kvaliteta, pristupačnosti, dosljednosti i cijene je dosta prihvatljiviji za evropske i američke investitore, te postaje sve popularnije tržište za outsourcing manjih i srednjih kompanija.

— Pročitajte nastavak ovog članka: “Usavršavanje i spoznaja vještina sa edukacijom podobnom za online poslovanje“