Online Tržište

Već preko 3 decenije se u modernom poslovanju slavi rad na daljinu, ili kako bi kod nas to nazvali rad od kuće ili kod kuće. Amerikanci su još ’70-tih godina prošlog stoljeća razmišljali o optimizaciji poslovnih procesa, i shvatili da je moguće smanjiti troškove i povećati produktivnost radom na daljinu. Danas je to popularni tele-rad (eng. telework) koji nudi veću fleksibilnost zaposlenog i omogućava rad sa bilo koje lokacije, što povećava satisfakciju zaposlenog i omogućava mu da sam izabere produktivan radni ambijent, riješi se svakodnevnog saobraćajnog stresa, a sa druge strane kompaniji umanji troškove poput troškove putovanja, kancelarijskih prostora, struje, itd. Sa druge strane dosta kompanija i menadžera ne prihvata ovaj način obavljanja radnih djelatnosti a glavni razlog nije neproduktivnost, već manjak kontrole i djelovanja na samog zaposlenog. Neki čak tvrde da je na taj način pala i motivacija za timski rad, iako ne postoje konkretni čimbenici ili istraživanja koja bi na to uputila.

Danas se smatra da 90% zaposlenih u SAD bar 20% svog radnog vremena provedu radeći na daljinu, da li od kuće ili neke druge destinacije, to je sasvim nebitno, bitan faktor je da zaposleni ne dolaze u kancelariju da bi obavili određene poslove koje mogu da obave i sa bilo koje druge destinacije. U vrijeme mobilnih i prenosivih računala, sve veće internet pristupačnosti i aplikacija za brzu razmjenu informacija, ovaj trend postaje prihvaćen i od velikih korporacija koje prave enormne uštede novca dozvoljavajući ili čak prisiljavajući svoje radnike da rade od kuće. Naravno, rad od kuće je većinom vezan za osobe koje rade u administraciji i sa obradom digitalnih dokumenata, ali s obzirom da je digitalizacija obuhvatila, gotovo cijelu zemaljsku kuglu, za očekivati je da će ovaj trend biti sve popularniji.

Evropa i Amerika svakako koriste moć digitalnog milenija, brzih telekomunikacija i efektivne razmjene podataka, gdje su čak i državne administracije shvatile da je takav radni proces dobar i za njihove službenike, tako da na primjer američka državna administracija prelazi na Google Docs, što je još jedna olakšavajuća okolnost za tele-rad. Postavlja se pitanje kako prolazi rad na daljinu na Balkanu?

Na to pitanje je teško odgovoriti sa nekom preciznošću, ali po svemu sudeći neki poslodavci su shvatili da takav proces umanjuje troškove, dok drugi bazirani na principima “čvrste ruke” ne pomišljaju da svojim radnicima ponude takve uslove, čak šta više uvode još rigoroznije mjere koje u biti samo stvaraju negativnu radnu klimu. O ovoj temi bi se sigurno dalo diskutovati, te svaka od opcija ima svoje pozitivne i negativne strane, međutim menadžeri koji svojim super-nadzorom smatraju da će poboljšati produktivnost svojih podređenih svakako ne uzimaju u obzir perspektivu zaposlenika koji će zbog loše poslovne klime napustiti kompaniju prije nego da radi od kuće, te će sa namjerom težiti ka tome da sabotira prije nego da ostvari dobre rezultate.

Dobar način upravljanja ljudskim i poslovnim resursima sigurno nije metod “čelične ruke”, već dobro isplanirani i optimizovani radni procesi. Ukoliko svaki zaposlenik ima dobro isplanirane i definisane radne procese, a samim tim i rokove, onda lokacija zaposlenog sigurno nije presudna, iako dosta ljudi treba nekog motivatora koji će mu svaki dan lebdjeti nad glavom, ali ako su ljudi spremni da samoinicijativno se pobrinu za svoju motivaciju i ako ih posao koji rade ispunjava, onda je sigurno da im rad od kuće može biti dosta produktivniji nego na poslu.

Balkan sam po sebi je na lošem glasu, kako u političkoj sferi tako i u poslovnoj. Liberalni kapitalizam i nedostatak radnih mjesta tjera ljude da se bave nečim što ih ne zanima, ali sve u svrhu preživljavanja, što svakako nije dobro. Sa druge strane rad od kuće ima svojih nedostataka, te je u regionu Balkana manje prihvatljiv kao radno okruženje, već više kao olakšica. Neki to smatraju kao mogućnost da ne radiš ništa, dok drugi koji su radili na daljinu znaju da je bitna samoorganizacija i disciplina, koja se smatra vrlinom koju malo ljudi danas posjeduje. Ono što sredina u kojoj živimo ne može da shvati jeste da osoba koja radi od kuće u tom radnom periodu nije dostupna za van-radne aktivnosti, što kod dosta ljudi predstavlja problem. Neki ljudi jednostavno moraju izaći iz kuće kako bi promjenili atmosferu, drugi ne mogu da naprave distinkciju između radnog i privatnog okruženja, dok treći ne mogu odoliti prijateljima i telefonskim pozivima ili drugim van-radnim aktivnostima koji ih okružuju u kućnom ambijentu. Sa druge strane rad iz parka ili proplanka obasjanog suncem mnoge podsjeća na slobodno vrijeme, ali postoji dosta ljudi koji na taj način dobiju još veću inspiraciju.

Statistički gledano, region Balkana i dalje pati od različitih negativnih sindroma, te dugotrajnom izolacijom pojedinih teritorija, zaposlenici kao i većina poslodavaca nije imala mogućnost da vidi i iskusi druge procese i metodologije, tako da tele-rad u očima većine menadžera sa Balkana još uvijek predstavlja ne-stereotipni način rada koji omogućuje zaposleniku više slobodnog vremena i manju produktivnost – u prevodu manju kontrolu.

Bilo bi svakako interesantno čuti iskustva iz manjih i većih kompanija, tako da apelujem na posjetioce da dodaju svoja zapažanja na ovu temu.