Online Tržište

Virtuelno maltretiranje je svako namerno, ponavljano i agresivno ponašanje pojedinca ili grupe koji upotrebljavaju informatička ili telekomunikaciona sredstava za namerno povređivanje ili ponižavanje drugih osoba. S obzirom da je ovo sve prisutnije u današnjem društvu, posebno među mladim ljudima, zakonodavni organi i mnoge druge organizacije pozivaju na borbu protiv virtuelnog maltretiranja.

Prema nedavnoj studiji kompanije McAfee, Teen Internet Behavior, 25% mladih navodi da su bili meta virtuelnog maltretiranja dok dve trećine navodi da su bili svedoci okrutnog ponašanje na Internetu. Međutim, samo 10% roditelja je znalo da su njihova deca meta ovakve vrste maltretiranja.

Jednostavan oblik virtuelnog maltretiranje predstavlja konstanto slanje email-ova nekome ko nas je obavestio da ne želi dalje da kontaktira sa nama, a koji sadrže pretnje, govor mržnje i slično. Takođe, veoma česta je pojava da se žrtva na društvenim medijima (Facebook, YouTube, blogovi forumi i ostalo) ismeva i ponižava.

McAfee navodi da se maltretiranje iz školskog dvorišta preselilo na Facebook, nešto više od 92% mladih navodi da se okrutno ponašanje odvija na najvećoj društvenoj mreži na svetu.

Online nasilnici mogu na društvenim medijima da obelodane žrtvine lične podatke(npr. pravo ime, adresu itd.) a mogu i da se predstave kao žrtva radi objavljivanja materijala u njihovo ime koji ih omalovažavaju i ismevaju.

Loše ponašanje dece jedni prema drugima počinje već od drugog razreda. Istraživanja pokazuju da dečaci počinju sa bezobraznim online aktivnostima pre devojčica međutim, u srednjim školama, devojčice će pre da stupe u virtuelno maltretiranje nego dečaci. Bilo da je nasilnik devojčica ili dečak, njihov cilj je da namerno ismevaju druge, maltretiraju, zastrašuju ili da prete jedni drugima. Ovo maltretiranje se dešava preko email-ova, SMS poruka, objavama na Facebook-u i drugim društvenim medijima.

Nasuprot fizičkom maltretiranju, elektronski nasilnici mogu da ostanu virtuelni anonimusi koristeći trenutne email naloge, pseudonime, šalju SMS poruke preko telefona i koriste druge Internet mogućnosti da se prikrije njihov pravi identitet.

Jedan od najvećih problema je taj što mladi vrlo često znaju više o kompjuterima i mobilnim telefonima nego njihovi roditelji što im daje mogućnost korišćenja tehnologije bez opasnosti da će roditelji otkriti njihovo iskustvo sa virtuelnim maltretiranjem (bilo da su žrtve ili napadači).

Takođe, problem je i taj što virtuelno maltretiranje probija tu sigurnost doma, koji je tradicionalno mesto gde žrtve mogu da potraže spas od nasilništva. Ovaj upad u kućni život žrtve koja ni tu ne može biti sigurna može ovesti do neželjenih posledica. Kod mladih osoba koje su postale žrtve online nasilnika to može izazvati efekat ekstremnih samo-izolacija.

Jedna potencijalna prednost koju žrtve virtuelnog maltretiranja imaju u odnosu na tradicionalno malatretiranjem je ta što ovaj vid maltretiranjamože može da se izbegne tako što se neće odlaziti na Facebook, e-mail adrese i telefonski brojevi mogu se promeniti i ostalo.

Mada, ovo ne štiti od svih formi maltretiranja jer je postavljanje pogrdnih materijala o nekoj osobi na Internetu izuzetno teško sprečiti. Česta pojava je da se objavljuju vrlo neukusne fotografije (većinom su lažne) kako bi se žrtva što lošije prikazala.

Mnoga istraživanja pokazuju ozbiljne posledice na žrtvama virtuelnog maltretiranja pa tako žrtve imaju niže samopouzdanje, emocionalne odgovore: osvete, osećaj straha, frustracije, ljutitosti i potištenosti. Jedna od najopasnijih posledica je da žrtva počne da izbegava prijatelje i različite društvene aktivnosti.

Nedavno istraživanje kompanije McAfee pokazuje da će kada vide da je u toku virtuelno maltretiranje neke osobe, 40% mladih stati u njenu zaštitu, 20,7% će prijaviti starijim osobama dok će njih 6,3% da se pridruži maltretiranju. Isto tako, kada postanu meta, 65,8% mladih će odgovoriti na napade a neke od online konfrontacija se prenose i u stvarni gde se 4,5% mladih fizički obračunava sa online siledžijama, dok njih oko 15% počne da izbegava odlazak u školu.

"God of War", će najvjerojatnije biti prognan iz Švicarske a vjerojatno i bilo koja druga igra sa PEGI 16+ ili PEGI 18+ certifikatom, u skladu s novim zakonima koji su protiv nasilnih igara.

Švicarska vlada priprema konkretne mjere oko novog zakona, te iako još ništa nije odlučeno, vrlo je vjerojatna zabrana proizvodnje, distribucije i prodaje.

Švicarsko Nacionalno vijeće prije samo mjesec dana donijelo je prijedlog, a sada i zakon, koji će zabraniti sve nasilne video igre u zemlji. Izvorni prijedlog je imao cilj da zabrani bilo koji naslov koji sadrži okrutna djela, nasilje protiv čovjeka ili stvorenja sličnih ljudima u igri. Domaći prodavači igrica su se suprotstavljali ovom prijedlogu, predlažući oblik samoregulacije kojim bi se uvele stroge kontrole na prodaju igara maloljetnicima, ali izgleda da ovaj put industrija video igara teško da će uspjeti izbjeći zabranu.

Studija je prikupila rezultate 130 istraživanja sprovedenih na više od 130.000 subjekata širom svijeta u pogledu efekata nasilnih video igrara na mlade.

Zaključak studije Craig Anderson-a, istaknutog profesora psihologije na Iowa State University, i ravnatelja Iowa State Centra za proučavanje nasilja, izloženost nasilnim video igrama izravno uzrokuje povećanu agresivnost razmišljanja i ponašanja te uzrokuje asocijalno ponašanje mladih.

Sada sa sigurnošću možemo reći da bez obzira na metode istraživanja, i bez obzira na kulturu testiranu u ovoj studiji, bilo Istočna ili Zapadna, dolazi se do istog zaključka, izloženost nasilnim video igrama povećava vjerojatnost agresivnog ponašanja i u kratkoročnom i u dugoročnom kontekstu,

rekao je Anderson.

Tim sastavljen da analizira rezultate prethodnih literatura (žargon u statistici poznat kao meta-analitički postupci) da testira koliki utjecaj na ponašanje imaju nasilne video igre, na misli i osjećaje pojedinca koji je u rasponu dobi od osnovne škole do fakulteta. Istraživači su također uveli novi longitudinalni podatak koji potvrđuje da je igranje nasilne video igre uzročni čimbenik rizika za dugoročne štetne ishode.

Analiza pokazuje da nasilne video igrice utječu na djecu i istočne i zapadne kulture, muškarace i žene u svim dobnim skupinama. Za Anderson-a, posljedice mogu ići tako daleko da poziva na reformu politike.