Online Tržište

LTE (Long Term Evolution) mnogi svrstavaju u četvrtu generaciju (4G), iako je ona sama po sebi zadnji postavljeni standard 3GPP  (3rd generation partnerhip project) asocijacije. No, bilo kako bilo i neovisno o samom nazivu, LTE je zasigurno slijedeća stepenica u razvoju mobilnih mreža za prijenos podataka. Podsjetimo se ne tako davne povijesti.

Prva generacija mobilne telefonije u Europi bila je NMT mreža, koja je startala sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća, a bežični prijenos podataka je u to doba bio prilično imaginarna stavka.

U drugu generaciju spadaju GSM i njegove nadogradnje za prijenos podataka GPRS, s maksimalnom teoretskom brzinom do 80 kb/s i EDGE s brzinom do 220 kb/s, u nekim slučajevima do 476 kb/s. 

UMTS, ili treća generacija u startu je podržavala brzine do 384 kb/s, a nadogradnja u vidu HSPA tehnologije podržavaja brzine do 14,4 mb/s. Nadogradnja nazvana HSPA+ podržava brzine do 21 mb/s, a HSPA dual carrier do 42 mb/s.

LTE za razliku od ovih 3G nadogradnji podržava brzine od najmanje 100 mb/s u download-u i 50 mb/s u upload-u. Dakle, ako brzinu prijenosa podataka uzmemo kao mjerodavan faktor onda LTE slobodno možemo nazvati mrežom 4. generacije.

LTE tehnologiju ne treba miješati sa WiMax ili WiMax2 tehnologijom. Dakle, neovisno o tome hoće li se LTE zvati četvrtom generacijom ili ne, razvidno je da su brzine prijenosa koje ona omogućuje osjetno veće od ovih koje nam se nude danas.

LTE mreža je već u komercijalnoj upotrebi na frekvenciji od 2,6 GHz, doduše za sada samo u Goeteborgu u Švedskoj i u Oslu u Norveškoj, a američki operateri Verizon Wireless i AT&T, te japanski DoCoMo planiraju je pustiti u komercijalni rad do kraja ove godine.

Što se tiče hardverske podrške, odnosno uređaja koji će podržavati spomenutu tehnologiju, neki su proizvođači već izradili uređaje kao što su modemi za laptope, a prvi smartphone uređaji te Tablet sa podrškom za LTE očekuju se početkom slijedeće godine.