it_photo_161956_50 Da li nositelji autorskih prava i policija mogu pouzdano ući u trag osumnjičenima preko njihove IP adrese? Prepoznavanje osoba pomoću njihove IP adrese je postao ključni dio u borbi protiv piratstva u krivičnim istragama. Ali, koliko je u stvari pouzdana IP adresa kao dokaz?

Britanski sud nedavno je počeo da baca sumnju na njegovu valjanost. Korištenje IP adrese da bi se pojedinac povezao sa ilegalnim download-om bila je taktika ACS Law, tvrtke koja je to koristila na način da je slala pisma vlasnicima tih IP adresa, zahtjevajući naknadu od 500 funti u ime vlasnika autorskih prava koji tvrdi da je njegovo intelektualno vlasništvo pokradeno.

Na sudskoj raspravi na kojoj se našlo 27 ovakvih slučajeva, Sudac Birss QC sugerirao je da je ACS Law "materijalno pretjerao sa netestiranim zakonskim pravima" korištenjem IP adresa na taj način, i zapitao se da li proces jednostavnog identificiranja IP adrese može utvrditi kršenje autorskih prava od strane vlasnika te adrese.

Čak i ako je to dokaz kršenja, činjenica da netko može učinit povredu autorskih prava ne znači da je netko tko je okrivljen to zaista i učinio,

naglasio je Sudac Birss QC.

Ovaj slučaju tvrtke ACS Law sugerira da je praćenje IP adrese mač sa dvostrukom oštricom, s jedne strane se zakonski može obavezati ISP da identificira kupca na osnovu IP adrese ali se tada javlja problem dokazivanja da je van svake sumnje to isti kupac koji je prekršio zakon.

Točnost praćenja
Identificiranje krajnjih korisnika putem IP adresa se temelji na pretpostavci da se svaka adresa može precizno pratiti natrag do pojedinca. Međutim, to i ne mora biti tako.

Općenito, točnost traganja za IP adresom varira ovisno o vrsti korisnika koji stoji iza IP adrese. I dok se velike tvrtke mogu pratiti natrag pravo do njihovih podatkovnih centara, standardnu korisničku širokopojasnu konekciju je često teško locirati, ponekad čak i na državnoj razini točnost. Razlog je taj da postoji veliki broj izvora informacija vezanih za IP adrese, pa je točnost uzrokovana velikim brojem čvorišta na backbones. Postoje neke velike baze podataka IP adresa (na primjer Quova ili MaxMind) koje omogućuju izvrsne rezultate za backbones i carriers, ali ne i za krajnje korisnike. Jedan od razloga za to je taj da ISP-ovi mogu dodijeliti IP adrese na principu slučajne dodjele,

navodi Colvin iz sigurnosne tvrtke Conseal.

Na osnovu svega i dalje ostaje pitanje, da li je IP adresa validan dokaz da je vlasnik te adrese zaista i počinio nešto nezakonito i da li treba IP adresu smatrati kao neoboriv dokaz?