stanford-transcriptor

Pri izgradnji računarskih kola, većina ljudi počinje sa silikonima i metalom, ali ne i istraživači na Stanfordu. Naučnici Univerziteta Sanford žele da naprave računar od živog tkiva, a da se kreću ka tom cilju govori i objava da su uspeli da stvore biološki tranzistor, nazvan transkriptor (transcriptor).

Transkriptor koristi DNK (dezoksiribonukleinska kiselina) umesto poluprovodnika i RNK (ribonukleinska kiselina) umesto elektrona u tradicionalnim tranzistorima. U suštini, transkriptor kontroliše protok specifičnog RNK proteina duž DNK koristeći prilagođenu kombinaciju enzima.

Koristeći ove transkriptore, istraživači su uspeli napraviti logičke izlaze u formi “Tačnih – Netačnih” odgovora na pitanja postavljena u okviru biohemijskih živih ćelija. Koristeći ove bio-tranzistore, istraživači su dobili pristup podacima koji prethodno nisu bili dostupni (na primer: da li je pojedina ćelija bila izložena određenim spoljnim nadražajima), omogućavajući im da kontrolišu osnovne funkcije kao što su celularne reprodukcije.

Ovo novo dostigniće, koje podrazumeva kombiniranje skladištenja podataka bazirano na DNK i metod za prenos DNK između ćelija, znači da je Univerzitet Stenford stvorio sve neophodne komponente potrebne za biološki računar. Ovi biološki računari bi čoveku omogućavali da reprogramira kako živi sistemi funkcionišu.

Naravno, naučnici još uvek nisu napravili živi genetski računar, ali da bi ubrzali ostvarenje tog cilja, tim naučnika Stenford Univerziteta je postavio sve transkriptorske logičke izlaze na javnom domenu.