Online Tržište

Danas je RIPE NCC (Reseaux IP Europeens Network Coordination Centre), koji je regionalni Internet Registar za Evropu, Bliski Istok i delove Centralne Azije, saopštio da je počeo sa distribucijom poslednjeg bloka IPv4 adresa.

To znači da više nije moguće dobiti nova IPv4 adresu u Evropi, Bliskom Istoku i delovima Centralne Azije. Ipak postoji izuzetak, svaki mrežni operater koji je "RIPE član" ili "lokalni Internet Registar" može dobiti još jedan konačni blok od 1024 IPv4 adrese.

Sve u svemu, Evropski Internet Registar počeo je sa distribucijom poslednjeg bloka od 16,8 miliona IPv4 adresa.

Ovo današnje saopštenje i nije neko iznenađenje budući da su poslednji blokovi slobodnih IPv4 adresa podeljenji između regionalnih Internet Registara još u februaru 2011 godine. APNIC, koji distribuira IP adrese u Azijsko-Pacifičkom regionu, potrošio je svoje IPv4 adresa u aprilu 2011 godine i od tada radi sa poslednjim blokom adresa. Preostala tri Regionalni Internet Registra su AfriNIC (Afrika), LACNIC (Latinska Amerika i Karibi), i Arin (Severna Amerika), koji imaju dovoljno IPv4 adrese za još najmanje dve godine.

Od kada je APNIC objavio da radi sa poslednjim blokom malo je informacija o tome kako se mrežni operateri nose sa ovakvom situacijom. Međutim, nedostatak IPv4 adresa utiče samo na organizacije i potrošače kojima je potrebna dodatna adresa, ili koji po prvi put potrebna adresa. Postojeći IPv4 korisnici ostaju nepromenjeni, tako da je neposredni uticaj ograničen. Takođe, veliki mrežni operateri dobili su od RIR velike blokove adresa tako da oni sada verovatno imaju solidan broj neiskorišćenih adresa, tako da će biti zaista mali broj onih koji će doživeti neposredne probleme.

Međutim, svake godine u poslednjih pet godina, oko 200 miliona novih IPv4 adrese se stavi u upotrebu. Bez stabilnog snabdevanja svežim adresama mnoge Internet aktivnosti će postati problematične u godinama koje dolaze. Srećom, pre 20 godina Internet Engineering Task Force (IETF) je predvideo da će 3,7 milijardi adresa koje omogućava 32-bitni IPv4 adresni prostor postati problem i tada se počelo sa radom na IPv6 kao zameni.

Iako zamena IPv4 nije išla tako brzo kako je IETF prvobitno predvideo, ipak je usvajanje IPv6 standard zvanično je počelo 6. juna ove godine. Na kraju, IPv6 će zameniti IPv4, ali tranzicija očigledno neće biti tako lepa.

Danas je zvanično pokrenut novi standard koji će omogućiti stvaranje trilijune novih web adresa. Radi se o Internet Protokol verziji 6 (IPv6) koji treba da vremenom u potpunosti zamjeni postojeći IPv4 sustav.

Novi sustav potreban je kako bi se spriječilo da Internet ne ostane bez raspoloživih adresa za nove uređaje. Stručnjaci navode da korisnici ne bi trebali primjetiti nikakve razlike, a da će novi uređaji koristiti novi sustav kao standard.

IPv4 standard, koji je začet još u ranim danima Interneta, dopušta samo nešto više od četiri milijarde jedinstvene IP adresa, nizova brojeva koji se koriste za identifikaciju uređaja.Svaki Internet uređaj, kao što su računala, Tablet ili smartphone, treba svoju IP adresu kako bi se povezao na Internet. Međutim, zbog nedostatka IP adresa, mnogi uređaji (kao što je više računala u jednoj kući) moraju dijeliti adrese, što vrlo često dovodi do usporavanja brzine Internet konekcije.

Prema predviđanjima kompanija Cisco, do 2016 godine 18.9 milijardi Internet uređaja biti će online. Prijelaz na IPv6 standard omogućit će trilijune novih IP adresa.

IPv6 ima znatno veći adresni prostor od IPv4. Stari IPv4 sustav koristi 32-bitne adrese koje izgledaju ovako: 216.27.61.137 i njegov adresni prostor je 2³² (4.294.967.296) adresa.

S druge strane, novi IPv6 sustav koristi 128-bitne koje izgledaju ovako: 3ffe:1900:4545:3:200:f8ff:fe21:67cf i on omogućuje 2¹²⁸ (340.282.366.920.938.463.463.374.607.431.768.211.456) adresa.

Kako bi se osigurao gladak prijelaz, i da bi bili sigurni da uređaji ne prestanu raditi, oba sustava će raditi uporedo sljedećih nekoliko godina.

Većina korisnika ne bi trebali ništa primijetiti. Međutim, nakon potpunog prijelaz na IPv6 standard, stariji uređaji i mreže koje koriste uređaje koji samo podržavaju IPv4 standard mogli bi imati probleme sa brzinom konekcije,

navodi se u saopštenju Internet Corporation for Assigned Names and Numbers, koja upravlja sustavom Internet adresa.

U srijedu 8 lipnja 2011 godine, oko 300 web stranica, uključujući Google, Facebook, Yahoo i Bing, će ispitivati IPv6 spremnost na Internetu. U 24-satnom testu, web sajtovi koji sudjeluju će ponuditi svoj ​​sadržaj koristeći  IPv6 protokol. Test će se sastojati od toga da će web sajtovi koji sudjeluju objavljivati svoje DNS AAAA zapise i povezivati se korisnicima koji imaju sposobnost IPv6 putem IPv6 protokola.

navodi se u priopćenju Internet Society, koji je organizator ovog testiranja.

U pripremi za ovaj događaj, Google već priprema svoje korisnike obavještavajući ih o predstojećem testu, sugerirajući im da provjere svoju IPv6 spremnost.

Klikom na „Try It Now“ link u notifikaciji (kao što je prikazano na slici), korisnici će moći provjeriti svoju da li su spremni za IPv6 ili ne. Također, možete i bez notifikacije izvršiti testiranje klikom na ovaj link za provjeru.

Što učiniti ako niste spremni za IPv6?
Većina modernih operacijskih sustava već podržava IPv6 protokol. Dakle, ne bi trebalo biti nikakvih problema sa softverom. Međutim, može se desiti da korisnici nisu spremni za IPv6 zbog svoje mrežne infrastrukture.

Čak i ako test pokazuje da niste spremni za IPv6, nema razloga za zabrinutost. Web stranice koje sudjeluju u ovom testu će koristiti IPv6 protokol samo za korisnike koji su spremni za IPv6 a za one koji nisu spremni nastavit će objavljivati svoj sadržaj koristeći IPv4 protokol.

Azijsko-Pacifički Mrežni Informacioni Centar (APNIC) je ostao bez IPv4 adrese, u rezervi je ostalo nekoliko koje se drže za mrežne operatere.

APNIC je prvi od pet regionalnih Internet registera koji su ostali bez slobodnog IPv4 adresnog prostora. Ova vijest je još jedan znak IT rukovoditeljima da trebaju početi migraciju na IPv6, dugo očekivanu nadogradnju na glavni komunikacijski Internet protokol poznat kao IPv4.

Za nekoga tko nije shvatio da je vrijeme da se prelazi na IPv6, ovo je još jedan poziv na buđenje. Prema prognozama, očekuje se da će svi regionalni Internet registri ostati bez IPv4 adresnog prostora do kraja 2011 godine.

IPv4 koristi 32-bitne adrese i može podržati 4,3 milijarde uređaja spojeni direktno na Internet. Sa druge strane, IPv6, koristi 128-bitne adrese i podržava gotovo neograničen broj uređaja.

Azijsko-Pacifička regija je podjelila najveći broj IPv4 adresa u posljednjih nekoliko godina, samo u posljednja dva mjeseca APNIC je podijelio više od 32 milijuna IPv4 adresa mrežnim operatorima u tom području.

APNIC koji drži 16,7 milijun IPv4 adresa, je iscrpio sav svoj dodjeljeni IPv4 adresni prostor mnogo ranije nego što se to očekivalo.

ARIN, koji je zadužen za IPv4 i IPv6 adresni prostor na području Sjeverne Amerike, predviđa da će se ostati bez IPv4 adresa već ove jeseni. RIPE, Europski Internetskog Registrar, predviđa da će bez svog dijela IPv4 adres ostati do kraja lipnja.

U ranim jutarnjim satima 1. veljače, organizacija koja nadgleda mrežne adrese u regiji Azije i Pacifika dostavila je molbu za dodjelu više adresa.
Kada se Azijsko-Pacifičkom region dodjeli traženi broj mrežnih adresa “centralni magacin” mrežnih adresa doći će do zadnjih pet blokova od 16 milijuna adresa svaki.

Predpostavlja se da bi na jesen moglo da ponestane i tih pet posljednjih blokova od trenutne generacije adresa koje su na raspolaganju. Zahtjev za adresama je stigao od Asia Pacific Network Information Centar (APNIC) jer gotovo da je potrošio sve do sada dodjeljene IP Verzije 4 (IPv4) adrese. Politika, koju je izradio Internet Corporation for Assigned Names and Numbers (ICANN), navodi da kada ostane samo pet blokova adresa oni će biti brzo distribuirani regionalnim agencijama.

Svečanosti obilježavanja predaje posljednjih pet blokova adresa, poznat kao /8s, najavljen je da će se održati sredinom ožujka.

Kreiran 1970 godine, IPv4 ima mjesta za oko 4,3 milijarde adresa. Brzi rast Interneta vrlo brzo je trošio adrese tako da se očekuje da bi cijeli adresni prostor trebao biti iscrpljeni do rujna 2011 godine.

Zamjenska shema, IPv6, kreirana je da ima na trilijune dostupnih adresa ali napredak u korištenju i implementaciji IPv6 je do sada bio izuzetno spor.

Budući rast i inovacije na Internetu sada se oslanjaju na implementaciju IPv6. Sada je najvažnije da ISP-ovi, organizacije, vlade i sve ostale zainteresirane strane na Internetu počnu sa implementiranjem IPv6,

istakao je Axel Pawlik, direktor Ripe, koji nadzire mrežne adrese u Europi.

The Number Resource Organization (NRO), koordinatori mehanizam za pet Regional Internet Registries (RIR), jutros je saopštila da je manje od 5% svetskih IPv4 (Internet protokol verzije 4) adresa još preostalo. IPv4 je pao ispod 10% u januaru 2010 godine a u narednih devet meseci oko 200 miliona adrese je dodeljeno iz Internet Assigned Numbers Authority (IANA) za RIR.

NRO predviđa da izdvoji poslednji blok IPv4 adresa za registre u roku od meseca dana.

Ovo je nešto što je predviđano godinama. U stvari, zabrinutost oko mogućnosti ponestajanja IPv4 počela je još krajem 1980 godine kada je Internet počeo da doživljava dramatičan rast.

Svaki host na IP mreži, od servera, personalnih računara do mrežnih štampača, imaju dodeljenu IP adresu, jedinstveni identifikacioni broj koji se koristi za komunikaciju sa drugim host-ovima na istoj mreži, ili globalno.

Axel Pawlik, predsednik NRO, navodi da je od ključnog značaja za sve zainteresovane strane da se preduzme definitivna akciju kako bi se obezbedilo blagovremeno usvajanje IPv6, nove generacije Internet protokola.

IPv6 ima znatno veći adresni prostor od IPv4. To proističe iz korišćenja 128-bitne adrese, dok IPv4 koristi samo 32 bitnu. Maksimalan adresni prostor Ipv4 je 4294967296 (2³²) a IPv6 2¹²⁸ (340282366920938463463374607431768211456).

NRO suptilno upozorava da će bez adekvatne pripreme i akcije za razmeštanje IPv6 doći do haotične jagme za adrese, što bi moglo povećati troškove Interneta i ugroziti stabilnost i bezbednost globalne mreže.