Arhiva za ‘piratski sadržaj’ tag
RapidShare ograničio download kako bi izbegao sudbinu Megaupload-a
Jedan od najpoznatijih sajtova za delenje sadržaja RapidShare očigledno je vrlo odlučan da ne dozvoli da se nađe u problemima sa kojima se suočava čuveni Kim Dotcom kome su vlasti početkom godine ugasile vrlo popularan sajt za delenje sadržaja, Megaupload.
Nakon gašenja Megaupload-a i hapšenje Kim Dotcom-a, neki od najpoznatijih servisa za delenje sadržaja RapidShare, FileSonic i ostali, preduzeli su drastične mere kako bi se smanjila piraterija na njihovim mrežama, u mnogim slučajevima ograničavajući svoju funkcionalnost i žrtvovanjem ukupnog korisničkog doživljaja. Najpoznatiji BitTorrent sajt, The Pirate Bay, iz istog razloga prešao je na magnetne linkove i pobegao na Cloud.
RapidShare navodi da će od 27. novembra još više ograničiti preuzimanja koja dolaze od korisnika koji ne plaćaju uslugu. Novo ograničenje znači da će plaćeni članovi i dalje imati mogućnost 30 gigabajta preuzimanja dnevno a da će svi ostali biti ograničeni na samo jedan gigabajt!
Ovo se odnositi na javna preuzimanja i neće uticati na direktna delenja između korisnika (u stilu Dropbox-a).
RapidShare očekuje da će ova najnovija promena biti dodatan motiv piratima da ne koriste njen servis za distribuciju materijala zaštićenog autorskim pravima.
Godinama su se linkovi koji vode ka RapidShare stranicama koje sadrže filmove i muzičke albume mogli vrlo lako pronaći svuda na Web-u. Prema Google Trends, drugi najpovezaniji pojam pretrage sa "Rapidshare" je "Megaupload". Na listi deset vezanih termine pretrage su "rapidshare movies" i "rapidshare crack". To je ono što RapidShare želi da promeni sa ovim svojim ograničavanjem preuzimanja.
RapidShare nije jedina kompanija koja preduzima slične korake. Nakon gašenja Megaupload-a, FileSonic i FileServe prestali su omogućavati korisnicima da preuzmaju fajlove upload-ovane od strane drugih korisnika, dok je MediaFire pokrenula veliku PR ofanzivu kako bi ukazala na velike razlike između sebe i Megaupload-a.
RapidShare je povukao jedan veoma rizičan potez koji bi mogao da ugrozi njegovo poslovanje. Namerno hendikepiranje vlastitog servisa u pokušaju da se otera jedan broj korisnika mogao bi uticaci na celo poslovanje i pad prihoda.
RapidShare pokušava da postigne veoma delikatnu ravnotežu. Koliko efikasno je u stanju da to uradi jednim delom zavisi i od toga koliko sadržaja na Rapidshare krši autorska prava, a koliko ne. To je nešto što je teško izmeriti, ali nema sumnje da će sve biti mnogo jasnije nakon 27. novembara.
Da li zaista možete biti identificirani na osnovu IP adrese?
Da li nositelji autorskih prava i policija mogu pouzdano ući u trag osumnjičenima preko njihove IP adrese? Prepoznavanje osoba pomoću njihove IP adrese je postao ključni dio u borbi protiv piratstva u krivičnim istragama. Ali, koliko je u stvari pouzdana IP adresa kao dokaz?
Britanski sud nedavno je počeo da baca sumnju na njegovu valjanost. Korištenje IP adrese da bi se pojedinac povezao sa ilegalnim download-om bila je taktika ACS Law, tvrtke koja je to koristila na način da je slala pisma vlasnicima tih IP adresa, zahtjevajući naknadu od 500 funti u ime vlasnika autorskih prava koji tvrdi da je njegovo intelektualno vlasništvo pokradeno.
Na sudskoj raspravi na kojoj se našlo 27 ovakvih slučajeva, Sudac Birss QC sugerirao je da je ACS Law "materijalno pretjerao sa netestiranim zakonskim pravima" korištenjem IP adresa na taj način, i zapitao se da li proces jednostavnog identificiranja IP adrese može utvrditi kršenje autorskih prava od strane vlasnika te adrese.
Čak i ako je to dokaz kršenja, činjenica da netko može učinit povredu autorskih prava ne znači da je netko tko je okrivljen to zaista i učinio,
naglasio je Sudac Birss QC.
Ovaj slučaju tvrtke ACS Law sugerira da je praćenje IP adrese mač sa dvostrukom oštricom, s jedne strane se zakonski može obavezati ISP da identificira kupca na osnovu IP adrese ali se tada javlja problem dokazivanja da je van svake sumnje to isti kupac koji je prekršio zakon.
Točnost praćenja
Identificiranje krajnjih korisnika putem IP adresa se temelji na pretpostavci da se svaka adresa može precizno pratiti natrag do pojedinca. Međutim, to i ne mora biti tako.
Općenito, točnost traganja za IP adresom varira ovisno o vrsti korisnika koji stoji iza IP adrese. I dok se velike tvrtke mogu pratiti natrag pravo do njihovih podatkovnih centara, standardnu korisničku širokopojasnu konekciju je često teško locirati, ponekad čak i na državnoj razini točnost. Razlog je taj da postoji veliki broj izvora informacija vezanih za IP adrese, pa je točnost uzrokovana velikim brojem čvorišta na backbones. Postoje neke velike baze podataka IP adresa (na primjer Quova ili MaxMind) koje omogućuju izvrsne rezultate za backbones i carriers, ali ne i za krajnje korisnike. Jedan od razloga za to je taj da ISP-ovi mogu dodijeliti IP adrese na principu slučajne dodjele,
navodi Colvin iz sigurnosne tvrtke Conseal.
Na osnovu svega i dalje ostaje pitanje, da li je IP adresa validan dokaz da je vlasnik te adrese zaista i počinio nešto nezakonito i da li treba IP adresu smatrati kao neoboriv dokaz?
Samo 9% Amerikanaca koristi P2P mreže za pirateriju
U svom godišnjem izveštaju, telo zaduženo za globalnu trgovinu snimljene muzike ističe da će industrija "borbit za opstanak, osim ako ne adresira fundamentalni problem piraterije." Koliko je ustvari fundamentalan problem piraterije? Ne baš toliko, pokazuju najnovija istraživanja, samo 9 odsto američkih korisnika Interneta koristiti peer-to-peer mreže uopšte, što je značajno manje nego 2007 godine.
Firma za istraživanje tržišta NPD Group, koja prati kupovinu muzike, izjavila je danas da je korištenje P2P mreža opalo sa 16 odsto svih američkih korisnika Interneta na 9 odsto u poslednje tri godine. Poslednji podaci dolaze iz četvrtog kvartala 2010 godine, kada je savezni sud ugasio LimeWire, što je donekle uticalo na brojeve, mada NDP navodi da su zato ostale P2P mreže imale povećanje svog prometa.
Takođe, prosečan broj preuzimanja po osobi je u padu, sa 35 po kvartalu u 2007 godini na 18 po kvartalu do kraja 2010 godine. Ovi podaci otprilike odgovaraju sličnim podacima prikupljenim od strane Warner Music-a koji su pokazani FCC početkom 2010 godine. U svojim podacima Warner navodi da su 13 odsto potrošača su zakleti pirati, ali takođe naglašava da čak i pirati ponekad potroše nešto novca na snimljenu muziku. Broj korisnika koji koriste P2P aplikaciju u SAD-u se opao za čak 43% u odnosu na isto razdoblje godinu dana ranije. Prema tom postotku godišnje je zabeleženo čak 12 miliona preuzimanja manje. Iako postoje druge alternative za preuzimanje muzike, izgleda da korisnici jednostavno sve manje i manje preuzimanju muziku sa P2P servisa.
Ipak, podaci NPD-a ukazuju na to da barem što se tiče u SAD-, piraterija nije "osnovni" problem, kako se to do sada smatral. U privredama u razvoju, stopa piraterija može da dostigne čak više od 90 odsto što se tiče muzike, filmova i softvera, a kako akademaska istraživanja zaključuju to je ipak problem cene na tim tržištima koja nisu usklađena sa standardom građana na tim tržištima.
Smanjenje cijena jedini način da se zaustavi piratstvo
Jedini način da se zaustavi piratstvo je da se smanje cijene. To je zaključak nove veoma važne akademske studije koja procjenjuje da se krađa autorskog sadržaje neće zaustaviti isključivanjem širokopojasne Internet konekcije, povećanjem cenzure ili drakonskim novim zakonima koji dolaze u okviru sporazuma o borbi protiv krivotvorenja ACTA.
The Media Piracy Project, objavljen od strane Social Science Research Council, navodi da je ilegalno kopiranje filmova, glazbe, video igara i softvera "bolje opisati kao globalni problem cijene", i jedini način na koji vlasnici autorski prava mogu sa ovim pitanjem da se pozabave jeste da potrošačima naplaćuju manje novca za te usluge i proizvode.
Trogodišnja studija je bila koncentrirana na zemlje kao što su Rusija, Meksiko i Indiju, ekonomije koje su u razvoju i gdje je piratstvo ednemska pojava.
Znanstvenici su zaključili da društva u kojima je prepuno piratstva nema nemorala, ili da nisu spremni da plate za sadržaj, problem je u tome što u tim dijelovima svijeta, legitimni CD-ovi, DVD-ovi i softver, su pet do deset puta viši u poređenju sa njihovim lokalnim prihodima, što naravno da nije slučaj sa SAD ili Europom.
Bilo kakva borba protiv piratstva neće promijeniti stanje gospodarstva koja je osnovni uzrok krađa autorskog sadržaja, navode autori izvješća. Oni tvrde da su vidjeli "malo dokaza da su policijske mjere do sada imale ikakvog utjecaja, bilo koje vrste, na ukupnost ponude piratske robe. Naš rad sugerira, suprotno, da je piratstvo dramatično poraslo u posljednjih deste godina zahvaljujući upravo tim mjerama ".
U razvijenim gospodarstvima, cijene sadržaj su padale zahvaljujući borbi dobavljača za bolju cijenu sa kojom bi napravili uspjeh na tržištu. U mnogim gospodarstvima u razvoju, filmovi i drugi materijal zaštićen autorskim pravima, distribuiraju velike multinacionalne tvrtke koje često imaju gotovo monopolsku kontrolu na lokalnom tržištu.
Oni navode primjer Rusije, gdje se legalna verzija filma The Dark Knight prodaje za 15 dolara, što je otprilike ista cijena koju potrošači plaćaju i u SAD-u. No, treba imati na umu da su plaće u Rusiji znatno niže i da cijena predstavlja znatno veći postotak prihoda potrošača, ekvivalent ovoj cijeni za američkog kupca bila bi nešto oko 75 dolara za filmu, što je naravno preskupo. S druge strane, piratska verzija se može kupiti za manje od trećine cijene.
Zanimljivo je da se ovo izvješće distribuira pod “Consumer's Dilemma” licencom koja košta 8 dolara za stanovnike zemalja sa visokim dohotkom a besplatno je za nekomercijalnu uporabu svugdje drugdje.
Google počeo da cenzuriše upite pretrage koji sadrže bilo koji oblik reči torrent
Potraga za informacijama o deljenu sadržaja preko Google-a od sada će zahtevati malo više napora, zahvaljujući novom koraku preduzetom od strane pretraživača koji će nastojati da ukloni sve vrste referenci za torrents sa svog instant pretraživanja i mogućnosti automatskog dovršavanja.
U decembru je Google izjavio da preduzima korake kako bi autorski sadržaj bio bolje zaštićen na mreži. Između ostalog, tada je obećao da se sve što je blisko povezano sa piraterijom više neće pojavljivati u “autocompletes”. Tom u prilog ide i istraživanje europskih naučnika je također pokazalo da je 30% sadržaja na The Pirate Bay i Mininova lažno.
Iako se ovo može posmatrati kao pokušaj suzbijanja ilegalnog deljenja datoteka, potez je problematičan posebno za one koji pružaju usluge BitTorrent. Ove kompanije su brzo reagovale naglašavajući da postoje mnoge torrent aktivnosti koje su legitimne.
Deo problema sa ovom novom implementacijom jeste spisak zabranjenih termina koji je "naizgled proizvoljan". Sve verzije reči "Torrent" biće eliminisane sa instant pretrage a isto se odnosi i na softver "uTorrent" kao sam "BitTorent". Takođe, Rapidshare i Megaupload su sada zabranjeni, dok sajtovi poput HotFile and MediaFire nisu. Osim toga, još uvek možete pronaći imena drugih popularnih torrent sajtova, uključujući The Pirate Bay.
Znali smo za ove planove kompanije Google već nekoliko nedelja. Prihvatili smo da određene fraze za pretragu više neće davati lošu reputaciju Rapidshare-u, ali smo isto tako zabrinuti za legitimne interese naših korisnika na koje ovaj potez Googlea takođe utiče. Rapidshare je jedan od najposećenijih sajtova u svetu koji svaki dan ima na stotine hiljada korisnika koji se oslanja na naše usluge kako bi ostvarili svoje savršeno legitimne interese. To je razlog zašto smatramo da je Google očigledno otišao predaleko sa ovom cenzurom rezultata jer rezultati pretrage treba da odražavaju interese korisnika, a ne Google-a ili bilo kog drugog,
izjavili su ljudi iz Rapidshare-a.
Za sada, rezultati još uvek nisu cenzurisani a možete da pretražujete torrent informacije, iako je samo pitanje vremena koliko će to trajati.