Online Tržište

Od oktobra prošle godine kada je u američkom Kongresu predloženo uvođenje novog zakona o Zaustavljanju piraterije na Internetu (SOPA) kao i Zašititi intelektualne svojine na Internetu (PIPA), pokrenut je niz bojkot aktivnosti od strane manjih i većih internet kompanija koje smatraju da će takav zakon promjeniti slobodu interneta zauvijek.

O čemu se tačno radi. SOPA je po svemu sudeći plan velikih medijskih kuća predvodjenih korporacijama koje su od nastanka komercijalnog interneta imale najviše štete od internet piraterije i slobodoumlja, a to su muzičke i filmske izdavačke kuće, farmaceutska industrija i kao i neke velike software kompanije. Tim aktom i zakonom, država bi bila u mogućnosti da lakše procesuira osobe, sajtove, kompanije koji bi prekršili taj zakon o zaustavljanju piraterije i to bez sudskih parnica ili nagodbi. Na prvi pogled možda i zvuči dobro za nekog ko stvarno ima autorsko pravo na proizvod/sadržaj/software koji je kreirao svojim umjećem, zalaganjem, tehnikom i tehnologijom. Međutim, u realnom okruženju to bi se moglo pretvoriti u dramatično “online krvoproliće”, gdje bi milioni sajtova bili ugašeni a pravo na slobodoumlje i slobodan govor većini amerikanaca uskraćeno. Pitate se kako? Pogledaj kompletan post »

Piratske web stranice mogu biti na meti SAD-a i Velike Britanije bez obzira na to gdje su hostovane ili koje domene koriste, navode pravni stručnjaci.

Američka Agencija za Imigraciju i Carinsku Provedbu nastoji da takve stranice sa ilegalnim sadržajem obori pa je tako u jednoj akciji u Velikoj Britaniji identifikovan učenik kao vlasnik sajtova sa ilegalnim sadržajem koga sada očekuje izručenje, unatoč tomu što sadržaj nije hostovan u SAD-u.

Erick Barnett, pomoćnik zamjenika direktora Agencije za Imigraciju i Carinsku Provedbu, rekao je da su sajtovi koji koriste .Com ili .Net, dosta korektni igrači ali da ima i izuzetaka.

Prema definiciji, gotovo sva kršenja autorskih prava i zaštitnog znaka au transnacionalni. Postoji veoma mali broj domaćih sajtova koji krše prava intelektualnog vlasništva,

naglašava Erick Barnett.

Postoji bezbroj faktora na osnovu kojih neki Sud treba da odluči smatra li sebe nadležnim za neki ovakav slučaj a ključni faktor je gdje se šteta događa. Sajt se locira ne samo putem hostinga već i putem web adrese, Sudovi će pogledati na kom jeziku je sadržaj na sajtu, u kojoj valuti se vrši plaćanje i na koga su usmjerne reklame i po tom ustanoviti da li su nadležni ili ne,

izjavio je Iain Connor, partner u Britanskoj odvjetničkoj tvrtki Pinsent Masons.

23-godišnji student Richard O'Dwyer, sučeljava se s izručenjem SAD-u jer se utvrdilo da je njegov sajt TVShack.net povezan sa piratskim sadržajem.

Obitelj i obrana su postavili pitanje na osnovu čega SAD traži izručenje kada je sličan slučaj odbačen od strane Britanskih Sudova.

Zbog toga što je Richard O'Dwyer za svoj sajt koristio usluge Američke tvrtke Verisign, koji se ponaša kao službeni registar operator, pa je to ključna stvar zbog koje Američke Vlasti smatraju da mogu poduzimati određene akcije. Oni smatraju da su nadležni za ovakve slučajeve jer se koristi sistem za registraciju naziva domene koji se nalazi na teritoriji SAD-a. Izručenje je prirodna stvar jer je mišljenje da će ovakav slučaj lakše dobiti pred svojim Sudovima,

Iain Connor je odgovorio na pitanje roditelja.

Voltage Pictures, producenti filma "The Hurt Locker", koji je dobio Oskara 2009 godine, tužili su 24.583 BitTorrent korisnika za preuzimanje filma.

Ovo je najveća BitTorrent tužba u istoriji. Druga po veličini BitTorrent tužba bila protiv 23.322 BitTorrent korisnica koji su preuzeli film "The Expendables".

Voltage Pictures sarađuje sa US Copyright Group, koja je poslovanje registrovano od advokatske firme Dunlap, Grubb & Weaver. US Copyright Group koristi tkz "plati ili …" antipiratsku šemu. Oni koriste prilagođeni softver za praćenje BitTorrent preuzimanja, evidenciju IP adrese, a zatim podnose tužbe kako bi od provajdera dobili identitet korisnika. US Copyright Group potom šalje pisma identifikovanim korisnicima, u kojima im prete tužbom ako ne plate poravnanje u iznosu između 1.000 i 3.000 dolara.

US Copyright Group je zbog ovakvog načina rada bila kritikovana, pa čak i tužena za angažovanje u prevari i iznudi.

Voltage Pictures je trenutno u procesu dobijanja ličnih informacija korisnika od strane ISP provajdera. Većina optuženih su Comcast pretplatnici (10.532), zatim Verizon (5.239), Charter (2.699) i Time Warner (1,750). ISP provajderi su uglavnom pristali da predaju oko 100 do 150 IP adresu mesečno za potrebe ove tužbe.

Drugim rečima, verovatno će biti potrebno nekoliko godina da ISP predaju informacije svih optuženih. Sad se nameće i pitanje, na koji vremenski period su ISP-ovi ograničeni da moraju da čuvaju lične podatke o korisnicima, a tu je takođe i pitanja o privatnosti.

Kada se sve sagleda, i nije neko iznenađenje da Voltage Pictures pokušava da nadoknadi gubitke zbog navodne piraterije u vezi sa filmom "Hurt Locker". Uprkos tome što je film dobio pozitivne kritike i bio izuzetno popularan, on je ipak uspeo da ostvari bruto zaradu od samo 49 miliona dolara.

BSA (Business Software Alliance) je organizacija koja se bavi borbom protiv piraterije i zaštitom autorskih prava u čije članove spadaju najveća imea u softverskoj industriju među kojima su i Adobe Systems, Apple, Microsoft i Symantec. BSA je objavila svoj izveštaj o stopi piraterije u svetu.

Globalno ispitivanje javnog mnjenja koje je sproveo pokazuje čvrstu podršku korisnika pravu na intelektualno vlasništvo, tokom kojeg je 70 posto njih podržalo plaćanje inovatorima za njihove proizvode kako bi se ostvario dalji tehnološki napredak. Neobična je činjenica da najjaču podršku pravima na intelektualno vlasništvo pružaju tržišta sa visokim stopama piraterije.

Centralna i Istočna Evropa kao i Latinska Amerika imaju najveću stopu piraterije, sa 64 posto piratskog softvera. Nešto manje piratskog softvera koristi se u Aziji, u proseku 60 posto, na Bliskom Istoku oko 58 posto. Zapadna Evropa ima stopu piraterije od 33 posto, a u Severnoj Americi ona iznosi 21 procenat.

Od globalnih pokazatelja izneseni su podaci o vrednosti nelicenciranog softvera u region Srednje i Istočne Evrope koja iznosi 5,5 milijardi američkih dolara. Globalno, vrednost nelicenciranog softvera porasla je do rekordnih 59 milijardi dolara, što je gotovo dvostruko više nego u studiji provedenoj u 2003 godine. Takođe, polovina od 116 zemalja koje je obuhvatila ova studija imaju stopu piraterije od 62% ili više, dok je globalna stopa piraterije 42%.

Kada bi se to pretvorilo u novac, značilo bi da se u celom svetu prošle godine potrošilo 95 milijardi dolara na legalan softver, dok je tokom iste godine u svetu instalirano i nelegalnog softvera u vrednosti od 58,8 milijardi dolara. Istraživanje pokazuje da je najčešća forma piratizovanja, kupovina jedne legalne kopije koja se potom instalira na veći broj računara, što se praksa koju, prema navodima u ovom izveštaju, praktikuje 51 posto korisnika, koji najčešće ne znaju da time čine krivično delo, ističe BSA.

Amerikanac koji je sudjelovao u tzv warez grupi za djeljenje glazbe, suočava se sa kaznom od pet godina zatvora i 250.000 dolara odštete nakon što se izjasnio krivim za kršenje autorskih prava.

Richard Franco Montejano, 29 godina star stanovnik Kalifornije, izjasnio se krivim u ponedjeljak, za urotu u kršenjnju autorskih prava, navelo je Ministarstva Pravde SAD-a.

Od 2002 do rujna 2007 godine, Montejano je bio član i vođa Internet glazbene skupine poznate kao Old School Classics ili OSC. OSC je warez grupa koja se specijalizirala za neovlaštenu reprodukciju i distribuciju autorske glazbe s Interneta.

Warez skupine su piratske organizacije koje nastoje učiniti dostupnim glazbu i prije nego što ona postane komercijalno dostupna. Warez skupine dijele glazbu sa sličnim skupinama i široj publici kroz peer-to-peer mrežu, navodi se u optužnici.

Članovi OSC skupine su upload-ovali albuma Kanye West "Graduation" na Montejano-v server u kolovozu 2007 godine, više od jednog tjedna prije nego što je album komercijalno bio pušten. Montejano je iskoristio svoj server za upload piratske glazbe na server ostalih warez skupina.

Izricanje kazne 29-godišnjem Richard Franco Montejano, zakazano je za 25. srpanj.

Slučaj je dio višegodišnjeg savezne istrage organiziranih piratskih skupina odgovornih za ilegalnu distribuciju značajne količine autorskih filmova, softvera, igara i glazbe putem Interneta.

U svom godišnjem izveštaju, telo zaduženo za globalnu trgovinu snimljene muzike ističe da će industrija "borbit za opstanak, osim ako ne adresira fundamentalni problem piraterije." Koliko je ustvari fundamentalan problem piraterije? Ne baš toliko, pokazuju najnovija istraživanja, samo 9 odsto američkih korisnika Interneta koristiti peer-to-peer mreže uopšte, što je značajno manje nego 2007 godine.

Firma za istraživanje tržišta NPD Group, koja prati kupovinu muzike, izjavila je danas da je korištenje P2P mreža opalo sa 16 odsto svih američkih korisnika Interneta na 9 odsto u poslednje tri godine. Poslednji podaci dolaze iz četvrtog kvartala 2010 godine, kada je savezni sud ugasio LimeWire, što je donekle uticalo na brojeve, mada NDP navodi da su zato ostale P2P mreže imale povećanje svog prometa.

Takođe, prosečan broj preuzimanja po osobi je u padu, sa 35 po kvartalu u 2007 godini na 18 po kvartalu do kraja 2010 godine. Ovi podaci otprilike odgovaraju sličnim podacima prikupljenim od strane Warner Music-a koji su pokazani FCC početkom 2010 godine. U svojim podacima Warner navodi da su 13 odsto potrošača su zakleti pirati, ali takođe naglašava da čak i pirati ponekad potroše nešto novca na snimljenu muziku. Broj korisnika koji koriste P2P aplikaciju u SAD-u se opao za čak 43% u odnosu na isto razdoblje godinu dana ranije. Prema tom postotku godišnje je zabeleženo čak 12 miliona preuzimanja manje. Iako postoje druge alternative za preuzimanje muzike, izgleda da korisnici jednostavno sve manje i manje preuzimanju muziku sa P2P servisa.

Ipak, podaci NPD-a ukazuju na to da barem što se tiče u SAD-, piraterija nije "osnovni" problem, kako se to do sada smatral. U privredama u razvoju, stopa piraterija može da dostigne čak više od 90 odsto što se tiče muzike, filmova i softvera, a kako akademaska istraživanja zaključuju to je ipak problem cene na tim tržištima koja nisu usklađena sa standardom građana na tim tržištima.

Jedini način da se zaustavi piratstvo je da se smanje cijene. To je zaključak nove veoma važne akademske studije koja procjenjuje da se krađa autorskog sadržaje neće zaustaviti isključivanjem širokopojasne Internet konekcije, povećanjem cenzure ili drakonskim novim zakonima koji dolaze u okviru sporazuma o borbi protiv krivotvorenja ACTA.

The Media Piracy Project, objavljen od strane Social Science Research Council, navodi da je ilegalno kopiranje filmova, glazbe, video igara i softvera "bolje opisati kao globalni problem cijene", i jedini način na koji vlasnici autorski prava mogu sa ovim pitanjem da se pozabave jeste da potrošačima naplaćuju manje novca za te usluge i proizvode.

Trogodišnja studija je bila koncentrirana na zemlje kao što su Rusija, Meksiko i Indiju, ekonomije koje su u razvoju i gdje je piratstvo ednemska pojava.

Znanstvenici su zaključili da društva u kojima je prepuno piratstva nema nemorala, ili da nisu spremni da plate za sadržaj, problem je u tome što u tim dijelovima svijeta, legitimni CD-ovi, DVD-ovi i softver, su pet do deset puta viši u poređenju sa njihovim lokalnim prihodima, što naravno da nije slučaj sa SAD ili Europom.

Bilo kakva borba protiv piratstva neće promijeniti stanje gospodarstva koja je osnovni uzrok krađa autorskog sadržaja, navode autori izvješća. Oni tvrde da su vidjeli "malo dokaza da su policijske mjere do sada imale ikakvog utjecaja, bilo koje vrste, na ukupnost ponude piratske robe. Naš rad sugerira, suprotno, da je piratstvo dramatično poraslo u posljednjih deste godina zahvaljujući upravo tim mjerama ".

U razvijenim gospodarstvima, cijene sadržaj su padale zahvaljujući borbi dobavljača za bolju cijenu sa kojom bi napravili uspjeh na tržištu. U mnogim gospodarstvima u razvoju, filmovi i drugi materijal zaštićen autorskim pravima, distribuiraju velike multinacionalne tvrtke koje često imaju gotovo monopolsku kontrolu na lokalnom tržištu.

Oni navode primjer Rusije, gdje se legalna verzija filma The Dark Knight prodaje za 15 dolara, što je otprilike ista cijena koju potrošači plaćaju i u SAD-u. No, treba imati na umu da su plaće u Rusiji znatno niže i da cijena predstavlja znatno veći postotak prihoda potrošača, ekvivalent ovoj cijeni za američkog kupca bila bi nešto oko 75 dolara za filmu, što je naravno preskupo. S druge strane, piratska verzija se može kupiti za manje od trećine cijene.

Zanimljivo je da se ovo izvješće distribuira pod “Consumer's Dilemma” licencom koja košta 8 dolara za stanovnike zemalja sa visokim dohotkom a besplatno je za nekomercijalnu uporabu svugdje drugdje.

Google je objavio da je kupio tvrtku Widevine, specijaliziranu za rješenja vezana uz zaštitu autorskih prava i sigurnu distribuciju sadržaja digitalnim putem.

Tvrtka Widevine, koja je specijalizirana za “DRM, video optimizaciju, digitalnu zaštitu od kopiranja, i uvjetovani pristup ” od sada će biti u vlasništvu Google-a.
Widevine postoji od 1999 godine, a u neke od njenih klijenta spadaju AT&T, Best Buy, Blockbuster, Dish Network, LG, Motorola, NBC.com, Netflix i Samsung.

Inače, tražilica Google je još uvijek jedna od najpopularnijih načina za pretragu piratskog sadržaja. Zbog toga je Google najavio da će u roku 24 sata reagirati na zahtjeve za uklanjanje sadržaja koji je zaštićen autorskim pravima sa svojih stranica. Također navodi da će poboljšati i nadzor piraterije na oglašivačkoj mreži AdSense. Google se odlučio na ovu borbu protiv piraterije nakon što se našao pod sve većim pritiskom medijskih tvrtki da napravi mnogo više u borbi protiv ilegalnog dijeljenja datoteka.

Naime, sa ovom kupovinom, Google sve više ulazi na područje distribucije digitalnih sadržaja putem svojih usluga YouTube i Google TV, te će mu u tomu sigurno dobro doći jedna tvrtka poput Widevine koja je specijalizirana na području zaštite i sigurnosti distribucije sadržaja.

Uslovi ove kupovine nisu još objavljeni a biti će veoma interesantno vidjeti kako će to sve Google da integrira.

MarkMonitor, tvrtka za zaštitu brandova, je kupila DtecNet Software, globalnu anti-piratsku tvrtku. Uz dodatak DtecNet tehnologije, MarkMonitor navodi da mu je cilj proširiti svoju Brand Protection platformu dodavanjem ciljanih mogućnosti koje se odnose na digitalni piratski sadržaj.

DtecNet donosi tehnologiju i stručnosti u praćenju nezakonitih aktivnosti na P2P download mrežama, blogovima, video streaming stranicama i Usenet uslugama, navode u kompaniji. Osnivač i direktor DtecNet Thomas Sehested će se pridružiti tvrtki MarkMonitor kao viši podpredsjednik.

Uz ovo stjecanje, MarkMonitor se također širi i na zemljopisnoj razini, DtecNet europske operacije uključuju razvojni tim u Danskoj i operativni centar u Vilniusu, Litva.

Irfan Salim, direktor MarkMonitor-a, kaže piratstvo digitalnog sadržaja na Internetu, uključujući filmove, glazbu, igre, softver i e-knjiga, je veliki i rastući problem za sve. Tvrtka procjenjuje da je ekonomski utjecaj online piratstva i krivotvorenja u svijetu vrijedan oko 200 milijardi dolara godišnje.

LimeWire, sveprisutni P2P servis najčešće povezivan sa nelegalnim deljenjem datoteka, je odgovoran za distribuciju sadržaja kojom se krše autorska prava.

Na 59-stranica odluke Sudije Okružnog Suda SAD Kimba Wood je doneo presudu u korist Recording Industry Association of America (RIAA). U svojoj presudi Kimba je naveo da je Lime Wire "optimizovao funkcije LimeWire-a kako bi se osiguralo da korisnici mogu preuzeti digitalne snimke od kojih je većina zaštićena autorskim pravom."

Odluka može imati velike posledice za deljenje datoteka i slučajeva kršenje autorskih prava u celoj zemlji. RIAA će verovatno zatražiti nalog da se obustavi rad P2P mreže LimeWire. RIAA bi takođe mogla da podnese tužbu za naknadu štete koja bi mogala da se meri u milionima. Mark Gorton, osnivač LimeWire-a, je takođe odgovoran za pomaganje korisnicima pri izvršenju kršenja autorskih prava.

P2P mreže za deljenje sadržaja a posebno LimeWire i originalna verziju Napstera, već dugo su pod udarom. 2000 godine, A&M Records je tužio Napstera za uzurpiranje autorskih prava, taj slučaj je Napster izgubio. 2002 godine, Napster proglašava stečaj ali ga je na kraju ipak kupio Best Buy i sada radi kao muzički servis sa mesečnom pretplatom.