Online Tržište

U rujnu prošle godine, kinesko najuspješnije potrošač-potrošač online tržište Taobao.com, pokrenuo je masivnu online promociju, ponudom sa ekstra niskim cijenama za niz brand name proizvoda, Lenovo, HP, Philips i drugih, tako da je sajt privukao 1,8 milijardi posjetitelja, što znaći da svaka osoba u Kini posjeti sajt barem jednom.

Sa 145 milijuna online kupaca koliko se očekuje do kraja 2010 godine, e-trgovina u Kini prešla je dug put, od kada je startovala prije deset godina.

U 2009 godini, Kinesko e-commerce tržište je iznosilo 263 milijarde RMB (što je otprilike 38,5 milijardi dolara) sa rastom od oko 105% godinu za godinom. Trenutno, potrošač-potrošač (C2C) predstavlja najveći segment Kineskog e-commerce tržišta, ali i tvrtka-potrošač (B2C) sve više raste.

Tradicionalni trgovci otvaraju e-trgovine kao dodatni kanal da se privuku potrošači da kupuju njihove proizvode. Čak je bilo govora da će Wal-Mart postaviti vlastitu e-commerce platformu za kinesko i japansko tržište.

Zbog ekstremnog uspjeha pojedinih prodavača na postojećim C2C sajtovima kao što je Taobao.com, online trgovine koje su započele sa jednim studentom ili kao mali obiteljski posao sada su prisiljeni potražiti dodatnu podršku kako bi se zadovoljila potražnja na tržištu. Kao rezultat toga, ovi poslovi koji su počeli samo sa jednom osobom sada se uključuju u formalne tvrtke ulazeći u B2C prostor.

Kineske e-commerce platforme mogu se klasificirati prema sljedeća tri modela: Model tržišta, model online maloprodaje i model tradicionalne maloprodaje.

Model Tržišta: Model povezuje kupace i prodavače, bilo da je B2B ili C2C. Tvrtka nudi platformu kako bi se olakšalo poslovanje između dviju stranaka, ali nema vlastite proizvode za ponuditi. Ona održava pretraživanje baze podataka o informacijama za kupce i prodavatelje, i osigurava sredstva kako bi se olakšalo plaćanje između dvije strane.

Najveći B2B igrači su: Alibaba.com, HC360.com, Myekoo.com
Najveći C2C igrači su: Taobao.com, Paipai.com, Eachnet.com

Model online maloprodaje

Model online maloprodaje je tamo gdje tvrtka nema magacin u stvarnom svijetu, nego nudi proizvode i kanal za izravnu prodaju krajnjim korisnicima.

Najveći B2C online trgovaci su: 360buy.com, Joyo.com, Dangdang.com

Model tradicionalne maloprodaje

Model tradicionalne maloprodaje je sličan modelu online maloprodaje, međutim pored on-line web stranice tvrtka također ima u stvarnom svijetu svoja prodajna mjesta.

Najveći B2C tradicionalne maloprodaje su: Gome (elektronika) i COFCO (u državnom vlasništvu: hrana i piće)

U Velikoj Britaniji, potrošači provode više vremena sa digitalnim i tradicionalnim medijima. Prema KPMG Media and Entertainment barometru, prosečna mesečna potrošnja tradicionalnih medija popela se sa 11 sati i 40 minuta mesečno koliko je bilo u septembru 2009 godine, na 12 sati i 13 minuta u martu 2010. Za digitalne medije, porast je još dramatičniji sa 6 sati i 14 minuta na 7 sati 28 minuta mesečno. U isto vreme potrošači sada troše manje novca na digitalne i tradicionalne medije. Iako je sve više novina koje naplaćuju svoj sadržaj, broj potrošača koji ne plaćaju za pristup online vestima se zapravo povećao tokom poslednjih nekoliko meseci.

Što se tiče novih medija, sve veći broj potrošača sada provode vreme na društvenim medijima i blogovima (povećanje sa 47% iz septembra 2009 na 50% u martu 2010) i gledaju online TV (povećanje sa 19% na 24%).

KPMG je takođe utvrdila da mlađi korisnici Interneta u Velikoj Britaniji, između 16 i 24 godine, ipak najviše koriste novije medije. Oni korisnici Interneta koji koriste socijalne medije i igraju online igre igraju takođe imaju tendenciju da provode više vremena na mreži od drugih.

Kada je u pitanju plaćanje online sadržaja, većina potrošača u Velikoj Britaniji i dalje ništa ne plaća (88%), mada izdavači će biti sretni da čuju da mlađi korisnici Interneta između 16 i 24 godine će verovatno da plate za online sadržaja za razliku od starijih korisnika. Danas, samo 3% korisnika Interneta u Velikoj Britaniji plaća pretplatu za korišćenje digitalnog sadržaja a oko 7% plaća za digitalni sadržaj.

Samo 10% onih korisnika koji ne plaćaju za sadržaj ukazuje da će verovatno poćeti plaćati pretplatu za online sadržaje u narednih 12 meseci. Ovo prema KPMG analitičarima ukazuje, da tržište sa plaćenom pretplatom neće značajno rasti tokom narednih 12 meseci. KPMG je takođe utvrdio da je prosečna potrošnja na digitalne medije u Velikoj Britaniji pala sa 1.99 funti koliko je bilo u septembru 2009 godine na 0.98 funti u martu 2010 godine.

Svi potrošači preferiraju pristup medijskom sadržaju na mreži, međutim, samo oko četvrtina ispitanika daje prednost online medijima u odnosu na tradicionalne medije. Većina ovih korisnika (89%) daje prednost fizičkom čitanju nad čitanjem na računaru. Oko 60% ispitanika je takođe napomenulo da oni jednostavno preferiraju konzumiranje tradicionalnih medija u odnosu na konzumiranje digitalnog sadržaja.

Velika većina ljudi misli da je najveća Cloud mreža na svijetu Google, Amazon ili Microsoft ali najveća svjetska Cloud mreža je Conficker worm koja je pomogala botnet kriminalace masovnih razmjera.

Kako Conficker zadovoljava definiciju Cloud-a? Prema Spectre Group-u, veteran tehnologije je objasnio tu vezu prošlog tjedna na konferenciji Cloud Connect u Santa Clari:

Conficker kontrolira 6,4 milijuna računalnih sustava u 230 zemalja na 230 domena najviše razine, i ima više od 18 milijuna CPU i 28 terabita bandwith protok po sekundi. Najvećih Cloud na planeti kontrolira ogromna zločinačka organizacija koja koristi taj botnet za slanje spama, da hakira računala, širenje zlonamjernih programa i za krađu osobnih podataka i novca,

tvrdi Rodney Joffe, viši potpredsjednik i viši tehnolog za infrastrukturne usluge tvrtke Neustar.

Spectre Grupa dalje objašnjava kako Conficker zadovoljava definiciju. Botnet Cloud je na raspolaganju za iznajmljivanje, bilo gdje u svijetu. Može se koristiti za razne svrhe, DOS napade, spam ili za izvlačenje podataka.

Joffe je koristio prezentaciju na konferenciji za ilustraciju opasnosti Conficker-a i kako to predstavlja prijetnju zakonitim pružateljima Cloud usluga. On je rekao na konferenciji da Conficker nije aktivan kao što je nekad bio, ali je još uvijek prijetnja.

Najveći legitimnih pružatelj Cloud usluga je Google, sastoji se od 500.000 sustava, 1 milijuna CPU i bandwdith opsegom od 1500 gigabajta u sekundi. Amazon je na drugom mjestu sa 160.000 sustava, 320.000 CPU i bandwith opsegom od 400 gigabajta u sekundi, a Rackspace nudi 65.000 sustava, 130.000 CPU i bandwdth opseg od 300 gigabajta u sekundi,

kaže Rodney Joffe.

Conficker Cloud pokazuje iluziju koje se moraju uzeti u obzir kada se razmišlja o Cloud computing-u. To nije samo opasnost da bi se PC mogao zaraziti virusom, to je opasnost da bi druga računala mogla ući u kriminalni prostor.

Ljudi gube iPhone svakodnevno ali se ne dešava često da se super-tajni prototip iPhone-a koji još nije ni objavljen javnosti nemarno ostavi na podu lokalne kafane.

Ali upravo se to dogodilo, prema pisanju sa dva različita gadget bloga. To što se desilo firmi kao što je Apple, koja veoma ozbiljno shvata tajnost i bezbednost svojih proizvoda, je uistinu veoma iznenađujuće. Apple čak još uvek nije potvrdio da uopšte postoji iPhone 4G mada je Steve Jobs nedavno rekao da novi iPhone dolazi "ovog leta".

Obično Apple-ov novi proizvod vidimo u Jobs-ovim rukama dok stoji na bini pred publikom, zaluđenicima i novinarima. Veliko je pitanje šta se to desilo sada.

Engadget je objavio fotografiju nečega šta bi mogao biti iPhone 4G, ili sledeća generaciju Apple telefona. Rečeno je da je pronađen na podu bara u San Hozeu, Kalifornija, a davalac je poslao fotografije na gadget blog. Slike su nekako mutne a na slikama se ne vidi kako izgleda upaljen, tako da može biti da je još jedan u nizu lažnih iPhone-a.

Engadget-ov suparnički blog, Gizmodo, takođe je postavio svoje fotografije i video, čini se istog uređaja, iako tvrdi da je dobio od nekoga ko ga je pronašao na podu bara u Redvud Citiju, Kalifornija

Blogger John Gruber kaže da, prema njegovim kontaktima u kompaniji Apple, iPhone 4G navodno se smatra "ukradenim".

Pretpostavljajući da su oba i Engadget i Gizmodo otkrili isti uređaj, postoje neke čudne nedoslednosti u pričama, kao što je nesklad između San Hozea i Redvud Sitija, kao i tvrdnje da uređaj radi, ali ne prikazuju slike o tome.

Apple nije davao nikakve komentare na sve ove priče i fotografije.

A moguće je da je sve ovo učinjeno namerno. Apple je poznat po tome da daje netačne informacije različitim zaposlenim ili drugih partnerima da bi otkrili od koga cure informacije. A moguće je i da je Apple sve ovo uradio da bi dobio povratne informacije od korisnika.

UPDATE:

Potvrđeno je da se radi uistinu o pravom iPhone-u i da ga je radnik Applea stvarno izgubio u njemačkom baru. Pronalazač je prepoznao da se radi o nečem vrijednom i “prodao” je uređaj uredniku Gizmonda za $5,000, koji su onda objavili nekoliko priča a cijeli istorijat ove afere možete pročitati izravno na Gizmondo blogu. Apple je nakon toga tražio da im se prototip vrati.

Facebook i Twitter su postali važna platforma za političare i javne ličnosti koje ih povezuju sa njihovim simpatizerima. Juče je Microsoft pokrenuo TownHall (gradska vijećnica), socijalnu mrežu dizajniranu za potrebe političara.

Gradska vijećnica je dio Microsoft-ove novog “Campaign Ready” paketa alata i to je u biti plug-and-play platforma bazirana na lokaciji na Windows Azure, koji se može koristiti za izgradnju web stranica koje podržavaju korisnički angažman oko kampanja i hrabrenje simpatizera na sudjelovanje.

Ciljna publika su vladini dužnosnici koji traže načine za prikupljanje povratnih informacija i ocijenjivanje interesa u svojim zajednicama.

TownHall ima podršku za pristup preko Facebook Connect, uključuje anketna pitanja, daje posjetiteljima mogućnost da postave pitanja i dobiju odgovore na pitanja, kao i bedž odnosno nagradu za sudjelovanje. Platforma je dizajnirana tako da se teme sa najviše topika provlači do vrha. Takođe, korisnici su u mogućnosti pokrenuti izvješća i pretraživanje unutar zajednice.

Ostaje da se vidi da li će Microsoft sa TownHall postati relevantniji igrač u socijalno-medijskom prostoru.

Jutros, na svom glavnom blogu, Google je objavio mali podsetnik za sve o svom pogledu na cenzuru na Internetu. Konkretno, to im se nikako ne sviđa. Oko Kineskog zahteva za cenzuru sve se zna ali je Google osim toga ponudio i nove zanimljive stvari kao što je činjenica da od 100 zemalja širom sveta u kojima Google pruža svoje usluge, u 25 je bar delimično blokiran.

Mi smo videli ove pokušaje kontrole na mnogo načina. Kina je najveći polarizacioni primer, ali nije jedini, Google proizvodi su blokirani u 25 od 100 zemalja u kojima nudimo naše usluge.

piše Google.

Open Net Initiative pokazuje zemalje širom sveta za koje zna da cenzurišu neke web sadržaj. Sve u svemu, ima nekih 40 zemalja koje danas cenzurišu Internet na neki način.

Iako se svi slažu da moraju postojati granice koje informacije bi trebalo da budu dostupne na Internetu, na primer dečija pornografija, mnoge od novijih vlada vrše ograničenja koja vidimo danas, koja ne samo da udaraju u samu srž otvorenosti Interneta, već i krše član 19 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Ali isto tako ne želimo da se uključimo u političke cenzure. Ovo posebno važi za zemlje poput Kine i Vijetnama koje nemaju demokratske procese kroz koje građani mogu da ospore cenzure. Mi pažljivo procenjujemo da li ili ne da uspostavimo fizičko prisustvo u zemljama u kojima su političke cenzure.

kažu u Google-u.

Prije nekog vremena, Google je primetio da je online sloboda govora u Vijetnamu pod sličnim hakerskim napadima kao što je bio slučaj i u Kini.

Zamislite Internet u kojem svaka web stranica koja koristi bihevioralno oglašavanje mora da traži od vas dozvolu za to. Znaći, dvostruko za oglase za koje treba prijava, ili trostruko ako stranica prodaje vaše podatke trećoj-strani. Možda ćete pomisliti da je nešto ovako prilično cool ali…

Opt-in retorički slama čovjeka, to ne može biti implementirano od strane regulatorne politike bez stvaranja brojnih nenamjernih nuspojava, od kojih se mnoge odnose na privatnost pojedinca,

upozoravaju iz Google-a.

Google-ova definicija Opt-in: "proxy za potvrdu pristanka prije prikupljanja ili korištenja informacija."

Google-ova definicija Opt-out: "proxy za prikupljanje informacija bez dobivanja prethodne suglasnosti."

Jedan veliki problem se odnosi na opt-in model koji predlaže IAB, a to je da nameće dva odlučivanja za korisnika. Prvo moraju odlučiti da li se žele zamarati tehničkim opt-in procesom a drugo, oni moraju razmišljati da li je usluga vrijedna toga. To će odvratiti manje "tehnološki-pismene" grupe ljudi da daju svoj doprinos web stranicama za koje Google smatra da su od velike društvene vrijednosti, a među njima je i Google Flu Trends, koji prati globalne aktivnosti u borbi protiv gripe pomoću Google-ovog pretraživanje podataka.

Mnogi korisnici koji bi inače imali koristi od korištenja usluga koje prikupljaju informacije mogu biti odvraćeni jednostavno, subjektivnim osjećajem ili nesposobnosti za procjenu početnih troškova ponude, ili obratno, oni mogu postati neosjetljivi na opt-in proces, bezumno potvrđivajući svaku sporazumnu korisničku stranicu.

upozorava Google.

Strogi opt-in zahtjevi moglu stavitii na stranu nijansirani sustav prikupljanja podataka između davatelja usluga i potrošača, tražeći razne vrste pristanka tijekom vremena. Da web stranice znaju da moraju dobiti dozvole za sve njihove moguće podatke o korisnicima koje prikupe, onda bi vjerojatno postavili još složeniji početni korisnički sporazum.

Korisnici će se zbog svega ovoga suočiti sa složenom odlukom kao što je odluka hoće li ili ne sudjelovati u svemu tome. Jedini mogući ograničavajući faktor je točka u kojoj se veliki gubici u sudjelovanju javljaju, drugim riječima, doći će na granicu onoga što korisnici maksimalno mogu tolerirati.

Google je također zabrinut da će zaokupljenost ovim problem ubrzati široko prihvaćanje sustava "jednog identiteta" ili "vezanog identiteta", koji omogućava korisnicima da grupišu svoje osobne podatke za korištenje na različitim federalnim sadržajima i socijalnim mrežama. U tom kontekstu, "lakoće izvršavanja, pretjerano široke primjene zakona, zahtjevi će biti daleko veći nego u režimu fragmentiranih i neovlaštenih prikupljanja podataka a stupanj ponašanja koji oglasi će biti ciljani također će biti daleko veći a i prijetnje koju predstavlja izloženost od proboja sigurnosti će se također povećati."

No, najveći potencijalni distopijski rezultat opt-in politike, od kojeg i sam Google strahuje će biti "balkanizacija" na Web-u. Kako pravila postaju sve strožija, a društvene mreže i web stranice za dijeljenje sadržaja  u većini imaju autentifikaciju, to korisnika može demoralisati da istražuju nove usluge. Mobilnost će se smanjiti a potrošači će se držati stranica koje znaju i njih će dijeliti sa svojim prijateljima.

Također može doći i do širih društvenih posljedice uzrokovanih ovom balkanizacijom, čak i "teških" posljedica, pošto će se korisnik izolovati u zajednice iz ugovora.

upozorava Google.

Istraživanja su pokazala da kada skupina istomišljenika razgovara o nekim temama češće dođu do ekstremnih pogleda od skupina ljudi sa različitim pogledima. Ako opt-in služi da potaknu povećanje uporabe društvenih mreža za distribuciju sadržaja, društva bi mogla postati ekstremnija i manje je vjerojatno da će doći do mirnih društvenih rješenja za neke društvene probleme.

A mislili ste da je tweet-ing iz svemira uspeh?

Ukrajinska TV novinarka, Julija Gorodetskaya je poslala prvi dokumentovani podvodni tweet sa dna dupinarija u Odesi, Ukrajina. Podvodni tweet-ing je emitovan od strane lokalnih medija i dokumentovan od strane regionalnih novinara.

Tweet je poslat putem mobilnog telefona koji je bio zatvoren u plastiku na Twitter web sajt, koristeći Opera Mini pretraživač. Radio talasi su preneseni na površinu kroz dugačku antenu.

Proces pripreme i podvodni tweet-ing je snimio i emitovao uživo Boris Khodorkovsky kroz njegov nalog, a objavljen je na sajtu YouTube i na drugim društvenim medijima.

Gorodetskaya, koja nije znala da pliva pre događaja, poslala je ukupno četiri poruke na Twitter.

Ovaj događaj je organizovao nacionalni mobilni operater u svrhu da pokaže kvalitet svoje mreže.

Guardian UK izvještava da Google tiska letke, sa ciljem pridobivanja što više stanovnika Velike Britanije na Internetu.

Google je pokrenuo kampanju u Velikoj Britaniji pod nazivom Race Online 2012.

Ako želite da privolite ljude koji nisu na Internetu da se zainteresiraju za Internet, onda vjerojatno morate raditi neku offline kampanju,

izjavio je Google-ov glasnogovornik.

Letci će biti distribuirani putem različitih izvora, uključujući pamflete, promotivne knjižice i dr.

Ovo nije prvi put da tehnološki div poseže za tradicionalnim sredstvima. Neki od vas možda se sjećaju pokretanja Chrome preglednika, koji je bio najavljen u stripu.

Letak će imati koegzistentnu web stranicu za podršku, koji će objasniti zamisao oko Race Online 2012, i Google-ove ciljeve sa tim. Trenutno, više od 10 milijuna ljudi u Velikoj Britaniji nikada nije bilo na Internetu, a oko 4 milijuna od njih su obrazovane odrasle osobe.

Cilj Race Online 2012 služi u mnoge svrhe, pa i za spas UK vlade. Prema Guardianu, u nedavnom izvješću PwC procjenjuje ekonomsku korist od pridobivanja svih u Velikoj Britaniji da koriste Internet u visini od 22 milijarde funti, dok bi britanskoj vladi moglo pripasti barem 900 miliona funti godišnje. To je pod uslovom da sve digitalno isključene odrasle osobe budu on-line i naprave barem samo jedan elektronički kontakt mjesečno.

Kod Google Chrome je navodno sve u jednostavnosti i brzini. U tome su otišli još korak dalje.

U programerskoj verziji Google Chrome-a, primetićete da http:// u URL više ne postoji. Kucanje u URL-u, na primer http://onlinetrziste.com će pokazati samo onlinetrziste.com.

Ovo se čini logičnim za prosečnog korisnika, da ne mora da ukucava http:// , ali za programere, međutim, to je druga priča, mnogi nisu zadovoljni sa ovim rešenjem.

Mnogi programeri su postavili pitanja za koja se pretpostavlja da ih je Google već razmatrao:

Što se dešava u drugim slučajevima, na primer gde je šema https ili FTP?

Google rešenje je da ukaže na te šeme u tim slučajevima.

Šta se dešava kada kopirate URL sa Chrome i nalepite u neki drugi pretraživač koji traži http:// šemu? Google-ovo rešenje, vaš clipboard bi trebalo automatski da uhvati http:// deo, samo što mi taj deo ne prikazujemo. I to je istina, kopirati URL iz Chroma bilo gde drugde će otkriti http:// sasvim normalno.

To je zanimljiv potez koji će verovatno da preuzmu i drugi pretraživači.

Najbitnije pitanje leži u njegovoj primeni i da li će drugi pregledači pratiti Google i sakrili http:// na potpuno isti način. Ako standard ne bude uspostavljen, onda će svaki pregledač raditi to na svoj način ostavljajući prosečnog korisnika zbunjenijim više nego ikad.