Istraživanje na Univerzitetu Missouri, odseku za žurnalizam, sugeriše da ljudi mogu da budu iznenađujuće strašno dramatični. Kevin Wise i njegov tim smatraju da su Facebook korisnici ili pasivni učesnici pregleda socijalnih medija ili su oni koji pretražuju socijalne medije na osnovu odabira područja interesovanja. Prvi samo lutaju kroz vesti, dok ovi drugi podrazumevaju pozitivnu odluku da se provlače kroz Facebook profile svojih "prijatelja". Navodnici na prijateljima i nisu potrebni, jer se čini da Facebook prijatelji i nisu baš prijatelji.

Prema ovom istraživanju, kada tematski pretražujemo, koristimo vrlo jednostavne kriterijume prilikom odlučivanja čiji profil da ispitamo, biramo ljude koji su nam dragi ili koje mrzimo.

Kada pregledamo tuđi profil, pročitmo sve njihove Wall postove i njihove beleške i provedemo više vremena nego što bi ikada priznali gledajući njihove slike, za to vreme smo u mnogo napetijem stanju nego kad gledamo vesti.

Istraživači su pomoću raznih uređaja koji snimaju fiziološke reakcije u toku boravka na Facebook-u, došli do zaključka da naše telo ne laže i da je Facebook jedan od naših prvih izbora za unutrašnji emocionalni izliv.

Natasha Murashev postavlja pitanje: "Nije li Facebook špijuniranje novi izgovor za bes prema prijatelju?"

Da li je naš najbolji način za suočavanje sa činjenicom da bismo mogli biti ljut na nekoga, ili čak da ga mrzimo, da provedemo sate buljeći u vizuelni zapis njegovog života, onog koji je mnogo zabavniji nego što je naš?